Svetac sa beogradskog trotoara: Zaštitnik bolesnih, napuštenih i nezaštićenih koji nikada nije legao u krevet

M. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Wikimedia/Иконописная мастерская Елеон/Tohma

Na današnji dan, 2. jula, mnogi prolaze Knez Mihailovom ulicom ne znajući da je baš tu nekada stajao čovek koji će kasnije postati svetac. Nije vikao, nije se nudio, nije tražio ništa – ali su ljudi dolazili sami. Osećali su da gledaju u oči nekomko nosi svetlost.

Taj čovek bio je Sveti Jovan Šangajski – danas priznat kao jedan od najčudesnijih svetitelja 20. veka. Njegov životni put obuhvatio je carsku Rusiju, Beograd, Bitolj, Šangaj, Pariz i San Francisko – ali ga Srbi najdublje pamte po beogradskim danima, kada je kao siromašni izbeglica prodavao novine, ali zračio nečim što nijedna uniforma, diploma ni titula ne mogu dati: božanskom ljubavlju.

Ko je bio Sveti Jovan Šangajski?

Rođen je kao Mihailo Maksimovič 4. juna 1896. u ruskoj porodici srpskog porekla, potomaka izbeglih pred turskim osvajačima još u 18. veku. Iako u Rusiji rođen, Mihailo je od malena slušao srpski jezik, pesme i priče, koje je njegova porodica brižljivo čuvala. Bio je neobično dete – tiho, duhovno, bez želje za materijalnim ili društvenim igrama.

Kada su boljševici zavladali Rusijom, izbegao je u Kraljevinu SHS, gde mu je kralj Aleksandar Karađorđević omogućio utočište. U Beogradu je završio Bogosloviju, zamonašio se 1925. godine u manastiru Milkovo, dobivši ime Jovan – i od tog trenutka započinje njegov nadljudski podvig.

Podvižnički život: Svetac koji nikada nije legao u krevet

Od momenta zamonašenja, Jovan odlučuje da nikada više ne spava u krevetu, kao čin duhovne budnosti. I zaista – do smrti 1966. godine nije legao da spava kako to čine obični ljudi. Spavao je kratko, sedeći, uz molitvu.

U Bitolju je postao profesor bogoslovije, gde su ga zavoleli svi – pravoslavci, muslimani, katolici i Jevreji. Bio je čest gost bolnica, sirotišta i najzabačenijih domova, gde je molitvom i dodirom isceljivao. Nosio je sa sobom ikonu Svetog Nauma i čitao molitve nad bolesnima.

Šangaj, deca i čuda

Godine 1934. postaje episkop Šangajski. U Kini osniva dom za napuštenu decu, u kojem je spasao više od 1.500 mališana, hraneći ih i oblačeći kao otac. Noću bi išao ulicama i sakupljao decu koja su spavala na kartonima. Uveo je red, ljubav i disciplinu – ali i čuda.

Brojna svedočanstva govore o tome kako je Jovan molitvom izlečio slepe, podigao hromu devojčicu da prohoda, prorekao događaje i čuo misli drugih. Ljudi su govorili da zna šta ih muči pre nego što progovore.

Legenda: Prvi put položen u krevet tek nakon smrti

Jovan je ceo život odbijao komfor i zemaljske ugodnosti. Hodao je bos, često bez kaputa po snegu, hranio se skromno, a izbegavao pohvale i časti. Kada je 1966. godine preminuo u Americi, prvi put nakon više od 40 godina položen je u krevet – mrtvački.

Opelo u crkvi Presvete Bogorodice u San Francisku trajalo je sedam sati, jer su ljudi želeli da mu se poslednji put poklone. Godine 2005. Srpska pravoslavna crkva ga je zvanično kanonizovala, i danas se njegovo telo nalazi netruležno, što se smatra velikim čudom.

Običaji na dan Svetog Jovana Šangajskog: Pomoć onima koji ne mogu da pomognu sebi

Pravoslavni vernici 2. jula pale sveće za Svetog Jovana sa molitvom za decu, bolesne, putnike i one koji su izgubili snagu. Veruje se da je on posebno moćan zaštitnik od saobraćajnih nesreća, kao i svetac kome se obraćaju oni koji osećaju da ih društvo ne vidi, ne prepoznaje i ne pomaže.

Preporučuje se tihovanje, čitanje njegovog žitija i činjenje dobrog dela – kao što je davanje milostinje, pomoć siromašnima ili poseta bolesniku. Post nije obavezan, ali se preporučuje uzdržanje od grube reči, prejedanja i sitnih zadovoljstava.

Molitva Svetom Jovanu Šangajskom

"Sveti oče Jovane, ti što si bio svetionik vere u tamnim vremenima, uteho bolesnih i zaštitniče siročadi, čuj i moju molitvu. Pomozi mi u nevolji, isceli ranjenu dušu moju, upravi moje korake ka dobru. Kao što si nekada hodao bos kroz sneg, podnesi moje molitve Gospodu da me ne ostavi. Amin."

Od trotoara do svetosti

Priča o Jovanu Šangajskom ne govori samo o svetosti – već o snazi pokajanja, veri bez pompe i ljubavi bez granica. Između štanda sa novinama i svečeve odežde nije stajala ni crkva ni tron, već – podvig.

Zato, kad danas prođete Knez Mihailovom, zastanite. Možda baš na tom mestu stoji neko ko još nije otkrio da je svetac.

(Ona.rs)