Zimski raspust nije za učenje, ali jeste za razvoj mozga: Dr Ranko Rajović otkriva kako da stimulišete decu
Zimski raspust bi trebalo da bude vreme odmora, porodične bliskosti i igre. Ipak, u praksi se često svodi na sate provedene uz televizor, tablet i mobilni telefon. Dr Ranko Rajović, specijalista interne medicine, magistar neurofiziologije i doktor sportskih nauka, upozorava da takav odmor ne obnavlja dečji mozak, već ga dodatno pasivizira.
Dete tokom raspusta ne treba opterećivati školskim gradivom, ali ne sme ni da bude potpuno prepušteno ekranima. Najvažnije je da se igra, da se kreće, da trči, skače i provodi vreme sa drugom decom. Upravo zimski raspust roditeljima pruža idealnu priliku da pomognu deci koja imaju problem sa pažnjom i koncentracijom, a takvih je danas sve više.
Zašto deca ne mogu da se fokusiraju
U Evropi i regionu sve češće se govori o pojavi koja se naziva hiperpažnja. To je stanje u kojem dete ne može da zadrži pažnju duže od deset do petnaest minuta. Razlog nije lenjost niti manjak inteligencije, već način na koji se mozak danas stimuliše.
Deca koja svakodnevno gledaju brze video sadržaje, igraju igrice i stalno menjaju izvore informacija, primaju ogromnu količinu podataka. Mozak ih obradi, ali samo površno. Nema vremena za dublje razmišljanje, povezivanje i pamćenje. Zato dete ne može da uči pola sata bez prekida, niti da se duže zadrži na jednom zadatku.
Rezultat toga vidljiv je već u školama. Svaka nova generacija ima slabiju koncentraciju, siromašniji rečnik, slabije opšte znanje i veće teškoće sa čitanjem, pisanjem i slušanjem.
Dosada je važna za razvoj
Jedna od najvećih razlika između današnje dece i njihovih roditelja jeste odnos prema dosadi. Ranije generacije su morale da pronađu način da ispune vreme. Današnja deca dobiju ekran u ruke i problem nestaje.
Međutim, upravo u dosadi nastaje kreativnost. Kada dete nema gotovu zabavu, ono počinje da razmišlja, izmišlja igre, povezuje ideje i razvija samostalnost. Ako mu stalno nudimo gotova rešenja, oduzimamo mu priliku da razvija mozak.
Zato je važno da roditelji ne rešavaju svaki trenutak detetove dosade, već da mu dozvole da samo pronađe izlaz.
Zimski raspust i kretanje
Hladno vreme često dodatno smanjuje fizičku aktivnost. Deca zimi još više borave u zatvorenom prostoru, što dodatno utiče na razvoj mozga. Nauka jasno pokazuje da se mozak razvija kroz pokret. Regije mozga se povezuju upravo dok se dete kreće, skače, balansira, penje i trči.
Ako dete nema dovoljno kretanja, nervni putevi ostaju slabije povezani. To se kasnije odražava na mišljenje, pamćenje, koncentraciju i sposobnost učenja.
Preporuka stručnjaka je jasna. Dete od pet godina treba svakodnevno da se kreće najmanje pet kilometara kroz igru, dok dete od deset godina treba da dostigne oko deset kilometara.
To ne znači šetnju po tržnom centru, već aktivnu igru na snegu, sankanje, klizanje, trčanje po dvorištu ili igralištu.
Genetika nije dovoljna
Roditelji često veruju da je inteligencija pola nasledna, a pola stečena. U stvarnosti, genetika predstavlja potencijal, ali okruženje odlučuje da li će taj potencijal biti razvijen ili zanemaren.
Dete može imati savršenu genetsku osnovu, ali ako odrasta bez kretanja, razgovora, igre i izazova, njegove sposobnosti će ostati neiskorišćene. Zato je upravo porodično okruženje ključno u prvih šest godina života.
Jednostavan pokazatelj razvoja
Jedan od zanimljivih pokazatelja razvoja jeste sposobnost deteta da skoči unazad. U pojedinim evropskim gradovima primećeno je da veliki procenat dece to ne može. Taj podatak nije bezazlen.
Pokret unazad zahteva složenu koordinaciju i planiranje u mozgu. Dete koje nema razvijene takve pokrete često kasnije ima poteškoće sa apstraktnim pojmovima, uključujući i razumevanje negativnih brojeva u matematici.
Šta roditelji mogu da urade tokom zimskog raspusta
Zimski raspust je idealna prilika da se vrate osnovne vrednosti detinjstva. Više igre, više kretanja, više razgovora i manje ekrana.
Roditelji ne moraju da budu savršeni animatori. Dovoljno je da obezbede prostor, vreme i slobodu. Dete će samo pronaći način da razvija svoj um.
Pažnja današnje dece traje svega deset minuta. To nije dečja krivica, već posledica načina života. Upravo zato je odgovornost odraslih da im pomognu da ponovo nauče da misle, da se kreću i da budu deca.
(Ona.rs)