Koje 4 greške roditelji najuspešnije dece izbegavaju tokom leta: Saveti eksperta za planiranje budućnosti

K. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto:Shutterstock

Teo Vulf, pisac i edukator koji se gotovo deceniju bavi savetovanjem ambicioznih srednjoškolaca i njihovih porodica u procesu planiranja fakulteta, otkrio je koje greške roditelji najuspešnije dece nikada ne prave kada je reč o letnjem raspustu. Tokom karijere radio je sa učenicima koji su upisivali prestižne univerzitete poput Harvard University, Stanford University i Princeton University, a smatra da leto može da bude presudno za razvoj deteta, samostalnosti i buduće karijere.

Kako kaže, mnogi roditelji posmatraju raspust samo kao pauzu od škole, dok ga oni najuspešniji koriste kao priliku da deca istraže svoja interesovanja, steknu nova iskustva i nauče kako da samostalno donose odluke.

Evo koje četiri greške izbegavaju roditelji dece koja kasnije postižu velike uspehe.

Prva greška je kasno planiranje leta

Foto: Pexels

Teo Vulf kaže da mu se svake godine krajem proleća javljaju porodice koje tek tada počinju da razmišljaju o letnjim planovima svoje dece. Međutim, tada su mnoge najbolje opcije već popunjene.

Najkonkurentniji programi, stipendije i prakse često imaju rokove još u novembru i decembru, dok se veliki broj prijava zatvara tokom januara i februara.

Škole često imaju liste programa koje su prethodnih godina pohađali njihovi učenici, pa savetuje roditeljima da razgovaraju sa školskim savetnicima i na vreme istraže mogućnosti.

Po njegovom mišljenju, idealno vreme za planiranje narednog leta počinje praktično odmah po završetku prethodnog raspusta.

Druga greška je oslanjanje na samo jednu opciju

Najpopularniji letnji programi, posebno oni besplatni koje organizuju fakulteti, muzeji ili obrazovne institucije, veoma su konkurentni i mesta mogu da nestanu za svega nekoliko minuta.

Zato roditelji uspešne dece nikada ne grade čitav plan oko jedne jedine prilike.

Umesto toga, prave više scenarija za leto i prijavljuju decu na nekoliko različitih programa, a konačnu odluku donose tek kada stignu rezultati.

Kako ističe Vulf, cilj nije dodatni stres, već stvaranje kvalitetnog iskustva za dete i porodicu.

Treća greška je fokus samo na organizovane aktivnosti

Foto: Pexels

Iako postoje brojni kvalitetni kampovi, kursevi i prakse, Vulf smatra da najbolje prilike često nisu javno oglašene.

Posebno za srednjoškolce, dragocena iskustva mogu da nastanu kroz lične kontakte, preporuke profesora, poznanika, prijatelja porodice ili bivših učenika škole.

On savetuje roditelje da pomognu deci savetima, ali da im dozvole da sama šalju mejlove i stupaju u kontakt sa ljudima iz oblasti koje ih zanimaju.

Na taj način razvijaju inicijativu i veštine koje će im kasnije biti važne prilikom traženja posla.

Jedna njegova učenica je tako provela nedelju dana razgovarajući sa ljudima iz kreativnih i dizajnerskih profesija u New York City, uključujući i menadžera tehnoloških proizvoda. To iskustvo joj je kasnije pomoglo da dobije posao u velikoj tehnološkoj kompaniji nakon fakulteta.

Dodaje i da su letnji poslovi i samostalni projekti često potcenjeni, iako deci donose dragoceno iskustvo iz stvarnog života.

Četvrta greška je pretrpavanje dece obavezama

Bez školske rutine, leto nekada može da deluje haotično, ali istraživanja pokazuju da nestrukturisano vreme pomaže deci da postanu samostalnija i razviju organizacione sposobnosti koje će im koristiti kasnije u životu.

Vulf smatra da postoji velika vrednost u tome da dete ima i vreme za spontano leto, druženje, odmor i hobije.

Jedan njegov učenik, koji je ove godine primljen na nekoliko prestižnih fakulteta, tokom prošlog leta radio je praksu koju je sam pronašao, ali je ostatak raspusta ostavio za zabavu. Igrao je društvene igre sa porodicom, naučio da kuva, programirao aplikaciju i provodio vreme sa prijateljima.

Prema njegovim rečima, do trenutka kada konkurišu za fakultet, mladi bi trebalo da znaju kako da svoje slobodno vreme ispune stvarima koje su njima lično važne, bez obzira na to da li ih drugi smatraju „produktivnim“.

On podseća i da Stanford University tokom prijava pita buduće studente kako su proveli prethodna dva leta, jer ih ne zanimaju samo kandidati koji rade ono što se od njih očekuje, već mladi koji su zaista rasli, sazrevali i razvijali sopstvena interesovanja.

(Ona.rs/Cnbc)