Svekrva snaji pod jedan jastuk stavlja nož, a pod drugi makaze: Prija kupuje papuče da vrati milo za drago
Svaka kuća u ravnici nosi svoje priče, ali se nigde kao u Sremu sa tolikom pažnjom nije čekalo da u avliji zaplače prva beba. Danas se mnogi od tih starinskih radnji spominju samo u laganim večernjim razgovorima kad se okupe stariji, pa ta duboka simbolika i lepota dočekivanja novog života i dalje greju dušu.
Svekrve i punice imale su svoja nepisana pravila, a svaki korak - od prve vesti pa do zajedničke trpeze - znao se unapred.
Svekrva podmetne makaze pre nego što snaja sedne
I pre nego što bi dete ugledalo svet, ukućani su na sve načine pokušavali da doznaju da li u kuću stiže kosač ili vezilja. Svekrve su imale svoje male tajne kako da prevare radoznalost. Pod dva jastuka na krevetu gde leži trudnica potajno bi se stavili nož i makaze. Pa ako mlada snaja sedne na jastuk pod kojim je nož - biće dečak, a ako ode na makaze - stiže devojčica.
Oni starinski mudraci u kući voleli su da provere stvar i pomoću venčane burme. Okačena na konac, stavljala se iznad stomaka. Kružni pokreti nakita najavljivali su dolazak ćerke, dok je pomeranje gori-doli, u ravnoj liniji, garantovalo da stiže sin.
Kako se u Sremu obznanjuje da je stigao naslednik
Kada se prinova konačno rodi, slavlje bi počinjalo rano ujutro. Svekar i svekrva bi odmah uzimali sveže umešenu pogaču pa pravac u dom mladinih roditelja. To nije bila samo vest, bio je to pozvatki dar i poziv da se dođe u gosti i vidi unuče.
Prva koja donosi darove, ili takozvanu povojnicu, bila je majka mlade porodilje. A među svim tim darovima obavezno su se morale naći i svilene papuče. Nije to bio samo lep poklon, već i malo šaljivo peckanje da se priji prebaci kako nije dovoljno dobro opremila i obula snaju za novu kuću.
Šta se sve nosi kad se ide u babine
U babine se po starom redu nikada nije išlo kad padne mrak. Čim sunce odskoči, gosti kreću u posetu, a u rukama se nosi bogato opremljena pletena korpa. U njoj se moralo naći:
- pečeno pile ili kokoška
- domaća pogača i sir
- dudova rakija i dobro vino
- starinski sitni kolači
Pored sve te hrane, na samom vrhu ili sa strane, uvek se nalazila glavica belog luka. Ona se stavljala pravo pored bebine glave, jer se verovalo da beli luk čuva novorođenče od urokljivih pogleda. Iz istog razloga, bebi se oko male ruke odmah vezivao i crveni končić.
Kako se u Sremu prizivaju sreća, udaja i ženidba
Lepa reč i blagoslov pratili su svaki dar. Pored kreveca ili u bebinu pelenu spuštali su se kovani novčići i novčanice, uz tačno određene stihove koji se izgovaraju u glas.
Ako se rodio dečak, govorilo bi se: "Koliko parica, toliko devojčica", dok bi se za devojčice reklo: "Koliko novaca, toliko prosaca."
Odnosi između dve kuće znali su nekad da zaiskre od sitnog rivalstva, ali bi svaki nesporazum između prija nestao onog trenutka kada se začuje bebin plač. Nakon darivanja, svi bi seliza zjednički sto, uz domaću trpezu, čašu dobre rakije i želje da novorođeni član porodice odraste u zdravlju, poštenju i obilju.
(Ona.rs / Sremske novine)