Ovakav spoj roditelja Vladeta Jerotić je smatrao lošim za dete: Obrazac koji mnogi prepoznaju iz svoje kuće
Otac pred kojim se ćuti i majka kojoj se prilazi kada on izađe iz kuće, za mnoge je to poznata porodična slika. Dok jedan roditelj zahteva poslušnost, drugi ublažava kazne, opravdava dete i pokušava da nadoknadi nežnost koja je u prethodnom trenutku izostala. Upravo na takvu podelu uloga upozoravao je psihijatar i akademik Vladeta Jerotić, govoreći o protivrečnim porukama koje dete dobija u sopstvenom domu.
Opisivao je porodicu u kojoj je otac strog, nepopustljiv, ponekad i surov, dok je majka nežna i popustljiva. U takvom odnosu ocu pripada kažnjavanje, a majci uteha, uz stalne međusobne optužbe da je jedno pregrubo, a drugo odgovorno za detetovu neposlušnost.
Jerotić je posebno izdvajao situaciju u kojoj otac udari dete, a majka ga potom grli, mazi i nudi mu slatkiše. Takvu smenu grubosti i popustljivosti nazivao je turskim tuševima, ukazujući na problem odrastanja uz dve suprotstavljene roditeljske krajnosti.
Kada se roditeljstvo pretvori u podelu na strogog i dobrog
U obrascu koji je opisivao, roditelji ne rešavaju neslaganje oko vaspitanja, već svako ostaje u svojoj ulozi. Jedan pooštrava kontrolu jer smatra da drugi previše dopušta, dok drugi postaje još popustljiviji pokušavajući da ublaži njegovu grubost.
Problem zato ne treba tražiti u tome što roditelj teši dete koje je povređeno. Uteha i zaštita su potrebne, dok nasilje mora da prestane. Zagrljaj posle udarca ne rešava ponašanje odrasle osobe koja je dete udarila, kao što ni poklon ne može da zameni razgovor o onome što se dogodilo.
Roditeljsko slaganje takođe ne podrazumeva da jedno mora da podrži svaki postupak drugog. Kada postoji zastrašivanje ili fizičko kažnjavanje, prioritet je zaštita deteta, a ne očuvanje privida zajedničkog autoriteta.
Ljubav ne poništava posledice fizičkog kažnjavanja
Uz Jerotićeve reči o vaspitanju prenosi se i njegov stav da povremeni udarac neće ostaviti posledice ako dete oseća roditeljsku ljubav. Takva tvrdnja nije u skladu sa savremenim naučnim dokazima. Svetska zdravstvena organizacija navodi da fizičko kažnjavanje nosi rizik od štetnih posledica, nema dokazane koristi i povezano je sa problemima u mentalnom zdravlju, ponašanju i porodičnim odnosima.
Zato granice, odgovornost i doslednost treba odvojiti od udaraca, ponižavanja i straha. Detetu je potrebno jasno objašnjenje neprihvatljivog ponašanja, uz posledice koje ne ugrožavaju njegovu sigurnost i dostojanstvo.
Ni procenat od gotovo 90 odsto roditelja u Srbiji koji tuku decu, naveden u prenetim Jerotićevim izjavama, ne treba predstavljati kao proverenu savremenu statistiku: uz njega nije navedeno istraživanje, vreme prikupljanja podataka ni način na koji je fizičko kažnjavanje mereno.
(Ona.rs)