Saveti roditelja stari skoro 260 godina i danas zvuče moderno: Ovako je otac učio sina da postane dobar čovek

K. M.
K. M.  
  • 0

U vremenu kada se roditelji pitaju kako da decu nauče odgovornosti, samostalnosti, poštovanju i pravim vrednostima, zanimljivo je vratiti se tekstovima koji su nastali pre više vekova. Jedan takav zapis, objavljen davne 1768. godine, pokazuje da su dileme oko vaspitanja mladih, njihovih karaktera i životnih izbora postojale mnogo pre savremenih psihologa, priručnika za roditelje i društvenih mreža.

Reč je o tekstu „Očinsko uputstvo sinu koji hoće da se posveti vojnoj službi“, objavljenom u Slaveno-srpskom magazinu, prvom srpskom časopisu, koji je u Veneciji pokrenuo Zaharije Orfelin. Iako je namenjen mladiću koji želi da postane vojnik, saveti koje mu otac daje daleko prevazilaze vojnički poziv. Oni govore o tome kako se gradi karakter, zašto je važno čuvati zdravlje, učiti, poštovati druge i ne izgubiti sopstveni moral čak ni kada se od čoveka očekuje poslušnost.

Upravo zbog toga ovaj tekst, nastao u 18. veku, danas deluje iznenađujuće blisko.

„Ne dozvoli da te poroci upropaste“

roditelji, otac i sin, sin, porodica, otac, problem, odnos roditelja i sina Foto: Shutterstock

Otac svog sina ne upozorava samo na opasnosti koje ga čekaju u vojničkom životu, već i na one koje čovek često sam sebi stvara. Pijanstvo, kocka i druge loše navike vidi kao ozbiljnu pretnju mladosti, zdravlju, budućnosti i sposobnosti da se ispune životne obaveze.

U njegovim rečima oseća se zabrinutost roditelja koji zna da talenat, ambicija i želja za uspehom ne znače mnogo ukoliko čovek nema kontrolu nad sobom.

Poruka je jednostavna: nije dovoljno biti sposoban, već je neophodno naučiti da upravljaš sopstvenim slabostima. Samodisciplina nije predstavljena kao stroga kazna, već kao način da čovek sačuva slobodu, dostojanstvo i mogućnost da odlučuje o svom životu.

I danas, kada se mnogo govori o impulsivnosti, lošim navikama, zavisnostima i potrebi za trenutnim zadovoljstvom, ovaj savet zvuči gotovo kao da je napisan za savremenog čoveka.

Slobodno vreme nije za rasipanje, već za učenje

Jedan od posebno zanimljivih delova očinskog uputstva odnosi se na čitanje. Otac savetuje sinu da slobodno vreme ne provodi beskorisno, već da ga iskoristi za knjige, istoriju i upoznavanje života velikih ljudi.

Smatra da čovek iz tuđih iskustava, postupaka i grešaka može mnogo da nauči, kao i da bi trebalo da se ugleda na one koji su svojim delima zaslužili poštovanje.

Znanje, međutim, nije samo gomilanje informacija. Mladić treba da nauči da razmišlja, procenjuje okolnosti, prepoznaje situacije i donosi razumne odluke. Otac ga podstiče da posmatra svet oko sebe, uči od iskusnijih i neprestano radi na sopstvenom napretku.

Ovakav pogled na obrazovanje podrazumeva da čovek nikada ne prestaje da uči. Škola i formalno obrazovanje nisu jedino mesto na kojem se stiču znanja. Svakodnevni život, razgovori, knjige, iskustva i ljudi koje srećemo takođe mogu postati naši učitelji.

Uspeh se ne dobija preko noći

otac sa decom Foto: Shutterstock

U očinskom pismu nema mnogo prostora za ideju da se uspeh postiže samo željom, ambicijom ili dobrim vezama. Napredovanje, poštovanje i ugled treba da budu rezultat rada, znanja i zasluženih postupaka.

Otac sina podseća da ne bi trebalo da bude usmeren isključivo na položaj koji može da dobije, već na to kakav čovek postaje dok do tog položaja pokušava da dođe.

Posebno je važna poruka o odgovornosti prema ljudima. Ako jednog dana bude imao autoritet, ne bi trebalo da ga koristi kako bi dokazivao svoju moć, već da razume da njegovo ponašanje utiče na one koji od njega zavise.

To je možda i jedna od najvažnijih lekcija ovog teksta: autoritet ne znači da si bolji od drugih, već da imaš veću odgovornost prema njima.

Kako se ponašati prema ljudima

Otac sinu daje vrlo konkretne savete o odnosima sa ljudima, koji bi i danas mogli da se nađu u priručniku o ponašanju, međuljudskim odnosima ili poslovnoj kulturi.

Prema nadređenima treba pokazivati poštovanje, prema ljudima koji su nam ravni biti pristojan, a prema onima nad kojima imamo autoritet – blag i predusretljiv.

U tome se krije mnogo više od pravila lepog ponašanja. Reč je o razumevanju da čovek ne bi trebalo da menja svoju dobrotu u zavisnosti od toga koliko je neko moćan, uticajan ili važan.

Nije teško biti ljubazan prema nekome od koga očekujemo korist. Mnogo je važnije kako se ponašamo prema ljudima koji nam ne mogu ništa ponuditi, koji su u slabijem položaju ili koji zavise od naših odluka.

Upravo tu se, prema ovom očinskom uputstvu, pokazuje pravi karakter.

Poštenje je važnije od slepe poslušnosti

Telefon, dete Foto: Shutterstock/PeopleImages

Možda je najzanimljivija poruka teksta ona koja se odnosi na moral i ličnu odgovornost. Iako je vojni poziv zasnovan na disciplini, hijerarhiji i izvršavanju naređenja, otac sina ne uči da poslušnost treba da bude bezuslovna.

Naprotiv, upozorava ga da ne bi trebalo da izvršava naređenja koja bi mogla da dovedu do očigledno štetnih posledica.

Time se otvara pitanje koje je i danas veoma važno: koliko daleko čovek treba da ide u ispunjavanju tuđih zahteva ako oni nisu u skladu sa njegovim moralnim načelima?

Odgovornost ne podrazumeva samo poštovanje pravila, već i sposobnost da se prepozna kada nešto nije ispravno. Čovek bi trebalo da ima dovoljno karaktera da ne pristane na nepravdu samo zato što mu je neko rekao da to učini.

Čestitost, pravednost, skromnost, milosrđe i čovekoljublje provlače se kroz čitavo očinsko uputstvo. Otac ne želi da njegov sin bude samo uspešan vojnik, već čovek koji zna da razlikuje dobro od lošeg i koji ne zaboravlja svoje vrednosti onda kada je najteže da ih se drži.

Vera, zahvalnost i briga o drugima

Hrišćanska načela zauzimaju važno mesto u ovom tekstu. Sin se podstiče da poštuje Boga, da se moli, bude zahvalan i ne okreće glavu od ljudi kojima je potrebna pomoć.

Ovakav pogled na život podrazumeva da čovek nije sam sebi dovoljan i da njegova vrednost ne zavisi samo od ličnih dostignuća. Važno je i šta ostavlja iza sebe, kako utiče na druge i da li je spreman da pomogne onda kada nema nikakvu korist od toga.

U svetu u kojem se uspeh često meri novcem, statusom, karijerom i vidljivim rezultatima, ova poruka podseća na nešto što se lako zanemari – čovek može mnogo da postigne, a da pritom ne postane bolji čovek.

Lekcija koja je preživela gotovo tri veka

Porodične svađe Foto: Shutterstock

Iako je nastalo u drugačijem vremenu, društvu i okolnostima, očinsko uputstvo iz 1768. godine govori o vrednostima koje nisu izgubile značaj. Disciplina, obrazovanje, poštenje, odgovornost, empatija, poštovanje i sposobnost samostalnog razmišljanja i dalje su temelji na kojima se gradi stabilna i zrela ličnost.

Možda je upravo zato ovaj tekst zanimljiv i danas. Ne pokušava da sinu objasni kako da postane najuspešniji, najmoćniji ili najbogatiji, već kako da ne izgubi sebe dok pokušava da pronađe svoje mesto u svetu.

A to je, čini se, lekcija koju roditelji i danas žele da prenesu svojoj deci – da pre nego što nauče kako da budu dobri u svom poslu, kako da napreduju i kako da ostvare svoje ambicije, nauče da budu dobri ljudi.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Počelo zasedanje

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica