Telegraf u domu dinastije Makedonski: Filip palatu otvorio svom narodu, bio je prvi među jednakima

Vreme čitanja: oko 3 min.

Vergina je svetsku slavu stekla zahvaljujući grobnicama, uključujući i onu Filipa Makedonskog, otkrivenim 1977. godine u ovom gradiću

Foto: D. K.

"Grad koji je u svoje zlatno doba bio kolevka ideja i razvoja nestao je sa mape, čak i sećanje na njega bilo je izgubljeno vekovima a njegovo ime zaboravljeno. Zahvaljujući lopaticama arheologa koje su strpljivo korišćene da vaskrsnu grad, ožive priče, dodire, šapat, snove i radosti, tuge i strasti njegovih stanovnika, fragmenti se gomilaju i počinju da govore. Slika grada izranja iz zemlje centimetar po centimetar, a ovo mesto povratilo je svoje drevno ime Egeja!" Ove reči ispisane su na ulazu u novi, tzv. Policentrični muzej u grčkom gradu Vergina, podignutom kao simboličan ulaz u palatu u kojoj je stolovao legendarni kralj Filip Makedonski.

Vergina je svetsku slavu stekla zahvaljujući grobnicama, uključujući i onu Filipa Makedonskog, otkrivenim 1977. godine u ovom gradiću. Raskošni nalazi koji svedoče o bogatstvu tog perioda grčke istorije mame turiste iz čitavog sveta u centar ovog mesta. Za razliku od muzeja u tumulusu (brdu podignutom iznad grobnica), novi Policentrični muzej je slabije posećen ne samo zbog toga što nije krcat dragocenostima kao grobnice, već i što se nalazi izvan gradića pa se do njega i teže dolazi.

Međutim, to ni najmanje ne znači da Policentrični muzej treba zaobići. Ovo mesto, mada manje raskošno, podignuto je na lokaciji palate Filipa Makedonskog a poseduje impozantnu kolekciju arheoloških nalaza otkrivenih na ovom lokalitetu od kolekcije novčića koji ilustruju smenjivanje epoha različitih vladara do brojnih predmeta iz svakodnevnog života te skulptura članova kraljevskih porodica.

Muzejskom postavkom dominira kip Euridike, majke Filipa Makedonskog oko koje su izređane postavke nakita makedonskih princeza.

Foto: D. K.

U muzeju odata je pošta i arheolozima koji su otkrili drevnu Egeju, izložbom fotografija nastalih tokom iskopavanja te njihovog alata koje su koristili da iz zemlje na svetlost dana iznesu materijalne svedoke istorije kojom se ponosi i savremena Grčka.

Centralno mesto u muzeju zauzima palata Filipa Makedonskog koja je sa pozorištem i svetilištima deo građevinske celine koji je imao za cilj arhitetktonsku reformu Egeja.

Foto: D. K.

Kraljevska metropola, monumentalni propilon, impresivna fasada koja se otvara ka gradu i “poziva” građane da uđu, veliki peristil oko koga su organizovani banketi, Herkulovo svetilište i biblioteka, pokazuju da palata kraljevskoj porodici nije služila samo za privatni život već i za obavljanje javnih funkcija. Filipova palata bila je najveća građevina klasične Grčke, impozantna ali i funkcionalna jer je prilikom izgradnje primenjena Pitagorina proporcija poznatija kao “zlatni presek”.

Javni karakter palate naglašen je klupama postavljenim uz zidove gde je moglo sedeti 120 ljudi. Veruje se da je baš na tom mestu kralj objavljivao zakone i dekrete i vršio sudsku vlast, dok je severni deo palate bio rezervisan za filozofske rasprave. Stručnjaci kažu da je ova građevina bila prva koja je i arhitektonski demokratska, jer mesto kralja nigde nije uzdignuto, odnosno svuda je stajao u ravni sa građanima kojima se obraćao.

Palata je počela da se gradi sredinom četvrtog veka p. n. e. a završena je pre Filipove smrti. Na ovom mestu, dok je ulazio u pozorište, Filip je stradao od ruke svog telohranitelja, možda i ljubavnika, Pausanija koji je izvadio nož sakriven u tunici i zario ga u telo kralja.

Palata je uništena sredinom drugog veka kada su Rimljani ukinuli Makedonsko kraljevstvo, ali je bila inspiracija za buduće građevine i sakralne i sekularne. Ono što joj daje nemerljiv značaj je i to što je baš na tom mestu na glavu Aleksandra Velikog stavljena kruna makedonskih vladara, te da je odatle krenuo u osvajački pohod koji ga je učinio najvećim vojskovođom ikada.

- Da Bog koji je poslao Aleksandrovu dušu u naš svet, nije tako brzo pozvao nazad, jedan zakon bi vladao svim ljudima i svi bi gledali u jednu pravdu kao na svetlost koja sve obasjava. Deo zemlje koji nije uspeo da upozna Aleksandra zauvek je ostao bez Sunca - opisao je prerano umrlog kralja grčki filozof Plutarh.

(Ona.rs)