Tamo je Šantić voleo i patio za Eminom: Tamo počinje magija Hercegovine, stari most i tekija na Buni
Ne može se pomenuti površinski najveći grad na području Hercegovine, grad u kome je Aleksa Šantić tugovao i pisao najlepše stihove svojoj Emini, a da se ne pomenu čuvari mostova na Neretvi. Veruje se da Mostar upravo njima i duguje naziv.
U vreme osmanske vladavine tim područjem, Mostar je bio grad na granici i igrao je značajnu ulogu i u tom, ali i u potonjim istorijskim periodima.
Koliko značaj ima ne samo staro gradsko jezgro, nego i nadaleko čuveni Stari most, jasno ukazuje podatak da su uvršteni na Listu svetske kulturne baštine UNESCO-a.
Budući da je tokom tragičnih događaja, koji su obeležili kraj prethodnog veka razrušen i Stari most, kasnije je simbol Mostara obnovljen. I danas se posmatra kao „simbol pomirenja, međunarodne saradnje i suživota različitih kulturnih, etničkih i verskih zajednica“, navedeno je na zvaničnom sajtu UNESCO-a.
Mostarski simboli
Upravo su Stari most i nekadašnje gradsko jezgro Mostara prvo što mnoge asocira na ovaj hercegovački grad. Zato i ne čudi što su upravo to i primarne lokacije koje posećuju turisti.
U doba kada je izgrađen, što se zbilo tokom 16. veka, Stari most u Mostaru smatran je vrlo naprednom građevinom. Upravo zbog lučne konstrukcije , koja nadvisuje Neretvu za čak 24 metra, most je i privlačio pažnju. Kako tada, tako i sada.
Posebno onih koji se u Mostaru nađu tokom letnjih perioda, kada hrabri hercegovački mladići izvode prava pravcata umetnička dela prilikom skokova sa mosta u Neretvu.
Poznat i kao Kujundžiluk ili, jednostavno Stari bazar u nekadašnjem gradskom jezgru, vraća posetioce u neka minula vremena, posve drugačija od današnjeg. U doba kada je Mostar bio značajan pogranični grad, ali i trgovačko središte.
Brojne zanatske radnje koje se nalaze duž kaldrmisanih uličica u starom delu grada svedoče o dugoj istoriji Mostara.
Izvor Bune
Iako u samom gradu postoje i Muzej Hercegovine, kao i Muzej Starog mosta, te Džamija na ćupriji, odnosno Koski Mehmed pašina džamija, što su tek neke od mostarskih znamenitosti, nedaleko od grada nalazi se pravi raj.
Mesto na kome reka Buna, karakterisčno zelenih nijansi, interesantno je svakome ko posećuje Mostar. I ne samo zato što mogu da se dive snazi i lepoti prirode na samom izvorištu reke, već i što mogu upoznati duhovnu vrednost Derviške tekije, koja se tu nalazi. Istovremeno se posetiocima nudi mogućnost da uživaju u ukusnim specijalitetima hercegovačke kuhinje, koji su na meniju restorana smeštenih u neposrednoj blizini izvorišta reke Bune.
(Ona.rs / „Turizam.org" )