Ušli smo u Hram u kom su bili ostaci turske džamije: Nalazi se u srcu Srbije i skriva neverovatne detalje
Kroz istoriju ovog Hrama preplitali su se umetnost, borba za identitet i želja naroda da sačuva korene. U stvaranju ovog verskog objekta 1818. godine, koji je proslaio dva veka postojanja, učestvovao je i knez Miloš Obrenović i nalazi se u srcu Srbije, u isto vreme kada je građena i crkva u tadašnjoj prestonici Kragujevcu.
U pitanju je Hram Svetog arhangela Mihaila u Jagodini i on je tema naredne priče iz serijala "Ona otkriva Srbiju".
Ova svetinja nije samo verski hram, već i simbol obnove srpske države, kulture i identiteta posle vekova pod Osmanlijama.
- Možda je najzanimljivije upravo to što su se nekada ispred samog ikonostasa nalazile spolije, odnosno delovi turske džamije, koji su potom preneti ispred hrama, a danas su u Zavičajnom muzeju u Jagodini. To je bio stari običaj da se ostaci pobeđenih civilizacija stavljaju u hramove kako bi se preko njih gazilo. Ali još je zanimljivije to što je ktitorski natpis kneza Miloša, koji se nalazio na zapadnoj fasadi hrama, u jednom trenutku, kad se menjala dinastija, bio skinut i stavljen na časnu trpezu. Tek je u najnovije doba, kada smo pre desetak godina pravili veliki naučni skup 'Dva veka ove crkve', sadašnje sveštenstvo taj natpis, koji je ogroman, premestilo dakle sa časne trpeze na zid nove priprate - rekao je odmah na početku razgovora naš sagovornik dr Branislav Cvetković, inače istoričar umetnosti i muzejski savetnik Zavičajnog muzeja u Jagodini.
On ističe da je i dodatno zanimljiva lokacija izgradnje ovog Hrama, jer nije u centru grada kao što je to inače običaj.
- Nije iskorišćeno staro kultno mesto, kako su, prema izvorima, građani Jagodine zapravo smatrali da bi bilo najbolje da se na tom mestu gde je postojala stara crkva u centru grada podigne hram, već je knez Miloš izabrao lokaciju na samom obodu mesta, upravo tamo gde se zapravo formirala srpska varoš. Ne treba zaboraviti da su Turci u to vreme držali gradove i naselja i bilo ih je dosta u samom gradu, tako da se i u to vreme znalo šta je turski, a šta srpski deo naselja i uglavnom ih je razdelila reka Belica - dodaje on.
Pre nego što je sagrađen Hram Svetog arhangela Mihaila, građani i vernici Jagodine i okoline, odlazili su na bogosluženje u okolni manastir Jošanica.
- Takozvana Stara crkva u Jagodini posvećena Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu, ali najčešće se vezuje samo za Mihaila. Ljudi su odlazili u manastir Jošanicu iz Jagodine jer nije bilo hrama koji bi bio očuvan u toj meri da bi se vršilo u njemu bogosluženje. Iz tog razloga 1818. godine, kako svedoče natpisi o ktitorstvu kneza Miloša i u ovoj crkvi i u crkvi Silaska Svetog Duha na apostole u Kragujevcu, paralelno su zidane, s tim što su ti natpisi nešto kasnije postavljeni. Iako su to relativno skromni hramovi za to doba, ipak za malenu Kneževinu Srbiju to su bili veliki koraci, jer je knez Miloš bio svestan uloge umrežavanja ne samo parohijskih hramova već i obnove manastira, kako onih iz srednjeg veka tako i onih potonjih - kaže naš sagovornik.
Knez Miloš je zapravo dobro procenio da je mesto izgradnje ovog Hrama idealno za njega.
- Doveo je svog najboljeg majstora u to vreme, Milutin Gođevac, a potom i svog omiljenog ikonopisca Jovana Stergejevića, koji je poznat pod nadimkom Janja Moler (moler od nemačkog Maler - slikar), koji je u dva navrata oslikao veliki ikonostas - kaže Cvetković.
Zanimalo nas je i koje su to ikone najznačajnije u ovoj svetinji.
- Najznačajniji su zapravo ktitorski natpisi, dve glavne prestone ikone Hrista i Bogorodice sa malim Hristom imaju jako dobro očuvane natpise kneza Miloša u kojima on zaziva pomoć za zdravlje za sebe, za svoje najbliže i tu je ktitorski natpis koji sam pominjao koji je jako dobro očuvan. Klesan je u crvenom mermeru u tadašnjoj prečanskoj oblasti i veoma je iscrpan sa podacima ne samo o građenju nego i sa svim onim navodima ljudi koji su knezu Milošu bili bitni, cela njegova šira porodica i deca - rekao je stručnjak.
Vrlo interesantna informacija jeste da je i jedan Italijan učestvovao u ukrašavanju ovog Hrama.
- Jedini trag u opisnim izvorima koji imamo jeste da je čak jedan Italijan Đuzepe Di Antonio bio angažovan na ukrašavanju i krečenju hrama. Pritom prvobitni svod ovog jednobrodnog hrama sa pevnicama, to je opet bila vrlo bitna stavka u ideologiji kneza Miloša, se naslanjao na takozvanu moravsku arhitekturu. Negde drugde bi se naslanjao na ono što bi bila nemanjićka neoromanička arhitektura, taj sam svod je u jednom trenutku bio zbog zemljotresa oštećen, tako da je zidani svod bio zamenjen drvenom tavanicom da bi kasnije konzervatori sve to još u bolje stanje doveli - opisao je Branislav Cvetković kako je tekao i proces ukrašavanja.
Pričao je i o ikonostasu.
- Ikonostas pripada tipu složenih oltarskih pregrada koji su u srpskoj sredini počeli da se pojavljuju u doba takozvanog srpskog baroka i tog novog veka u Vojvodini, kada je veliki uticaj bio ruskog visokog ikonostasa koji je zamenjivao kompletan živopis u hramu. Zato oni imaju više spratova. Osim prestonih ikona, koje su zapravo četiri glavne ikone sa Bogorodicom, Hristom, patronom hrama i Svetim Stefanom arhiđakonom, gore se niže takozvani apostolski čin, pa onda ciklus velikih praznika, mogu da budu i čuda Hristova ili stradanja. U svakom slučaju ovo je jedan od reprezentativnih primera tih visokih ikonostasa - dodatno nam je to objasnio.
Tokom godina, crkva je primila i veliki broj priloga koji su značajno pomogli.
- Posebno su značajni oni koji su dolazili od esnafa. Svaki esnaf je, najviše se to dešavalo oko sredine 19. veka, poklanjao ikone sa predstavama svojih zaštitnika i mnoge od njih su sačuvane i nalaze se u riznici Hrama. Neke od reprezentativnih se nalaze danas u riznici Šumadijske eparhije u manastiru Kalenić. I slikali su ih ne samo zografi koji su radili u tadašnjoj Srbiji već i oni koji su operisali širom Balkana - kazao je on.
Šta nam govori stil kneza Miloša?
- On svedoči o tome da je on znao šta hoće, imao je i savetodavce koji su ukazivali na to da bi obnovljena srpska država početkom 19. veka trebalo da se veže za svoje najznačajnije tradicije, a to je srednji vek, doba kako Nemanjića tako Lazarevića i Brankovića. I nije neobično što su odabrali takozvani trolisni plan. To je jednobrodna crkva koja sa severne i južne strane ima polukružne pevnice koje su istog oblika kao i oltarska apsida. To je bio način da se i u doba kneza Lazara, njegovih naslednika, arhitektura Srbije veže za svetogorske uzore, s obzirom na to da su horovi imali jako bitnu ulogu u bogosluženju, pre svega na Svetoj Gori i to se odslikava upravo u izgledu sabornih crkava na Svetoj Gori. To je bilo u skladu sa ličnim željama samog ktitora, kako je to inače običaj, a reč je o jednom od najznačajnijih patrona u hrišćanstvu uopšte, ne samo u istočnom hrišćanstvu, jer arhangeli su bili ključni pomagači ne samo oni koji vode u drugi život, već ključni pomagači u ratovima, tako da je sve to imalo veze i sa trenutnim događajima u politici onoga doba - priča nam sagovornik.
U okviru ovog Hrama, u njegovom dvorištu postoji i groblje, a dodatno o tome nam je pričao i ovaj muzejski savetnik.
- U kompleksu postoji i jedna nekropola, groblje koje se razvijalo odmah posle podizanja hrama, gde su sahranjene veoma značajne ličnosti onoga doba, i ađutanti kneza Miloša, njihovi rođaci i deca. Tu je sahranjen i Dimitrije Đorđević koji je bio jedan od predvodnika deputacije čuvene u Carigradu u prvoj polovini 19. veka kao i izuzetno značajna sveštena lica onoga doba. Tu je i veliki spomenik braniocima Jagodine 1915. godine koji su izginuli braneći Bagrdanski tesnac od austrougarskih trupa - kazao je on.
Branislav Cvetković se dotakao i priče o riznici i objasnio njen značaj.
- U riznici Hrama postoji jako vredna zbirka bogoslužbenih predmeta, među kojima su i neki koji su grčkog porekla i koji direktno svedoče o tome da se knez Miloš starao da nabavi i takvu vrstu građe za ovu crkvu, jer on pripada nekoj od crkava. Postoji i posebno zidan zvonik koji je zidan 1870. godine i u njemu postoje tri zvona. Jedno je i dalje zvono koje je knez Miloš poklonio, druga dva su Austrougari pretopili, a sadašnja dva manja su darovi lokalne livnice Popović koji su bili jako značajni zvonolivci u periodu između dva svetska rata - rekao je on.
Da li postoje neki dodatni podaci o samom Hramu?
- Kod nas u muzeju i u nekim drugim arhivima u Beogradu postoje dokumenti koji prate život hrama od početka 19. veka i pošto smo pre 10 godina imali naučni skup posvećen obeležavanju dva veka crkve, tada su među učesnicima bili i oni, pre svega istoričari, koji su izbor te građe napravili i objavili najznačajnije dokumente koji svedoče o ključnom mestu hrama, s obzirom na to da je sve do pred kraj 19. veka bio jedini hram u gradu - rekao je naš sagovornik dr Branislav Cvetković.
U novom parohijskom domu ovog hrama u Jagodini nalazi se jedna neobična fotografija, ali ona nije original. U pitanju je poklon jednog esnafa jagodinskoj crkvi iz 19. veka.
- U ovom parohijskom domu gde je izložen deo pokretne riznice Stare crkve jagodinske, nalaze se esnafske ikone, odnosno ikone koje su prilagali esnafi kao dar Staroj crkvi, a to su uglavnom patroni zaštitnici tih pojedinih esnafa. U Jagodini je u jednom periodu svog života radio i stvarao Đura Jakšić, naš poznati pesnik i slikar, i on je za esnafske potrebe i uradio sliku Svetog Đorđa i priložili su je jagodinskoj crkvi. Ovo nije original slike, ovo je urađeno sa fotografije visoke rezolucije koju nam je poslao Narodni muzej. Ona se trenutno nalazi u Narodnom muzeju zato što je 1974. godine pozajmljena od Stare crkve zbog izložbe 'Umetnost jugoslovenskih naroda' i nažalost nikad nije vraćena nama. I izgradnjom ovog novog parohijskog doma mi se nadamo da će u dogledno vreme Narodni muzej izaći u susret našoj molbi i da će vratiti tu ikonu tamo gde i pripada, jer smo obezbedili uslove za njeno adekvatno čuvanje. Na taj način želimo da zadovoljimo želje tog esnafa na kraju krajeva da se ta ikona nalazi u Jagodini - rekao nam je i Aleksandar Gajić, protojerej Hrama Svetog arhangela Mihaila.
Sve priče iz serijala "Ona otkriva Srbiju", možete pogledati OVDE.
(Ona.rs)