Nestvarna jezera, vrhovi viši od 2.000 metara i legende koje lede krv: Jedna od najlepših tajni Balkana
Nazvana gorske oči, jezera u jednom od nacionalnih parkova na tlu susedne Crne Gore karakteriše neverovatna lepota.
Za njihov nastanak, donekle očekivano, vezane su i mnoge legende, koje su ostale očuvane do današnjih dana.
Ukupna površina Nacionalnog parka Durmitor je nešto veća od 32.500 hektara. Izuzev na području opštine Žabljak, ovaj crnogorski nacionalni park prostire se na teritoriji još četiri opštine i to Mojkovac, Šavnik, Pljevlja i Plužine.
Iako su gorske oči vremenom postale simbol Nacionalnog parka Durmitor, ništa manje nisu zanimljivi ni vrhovi ove planine. Čak 48 njih se nalaze na nadmorskoj visini koja je viša od dve hiljade metara, zbog čega se Durmitor ponekad poredi sa Alpima i fascinantnim alpskim vrhovima.
Legende i predanja
Vile, krilati konji, ali i đavoli, te mnoga druga mitska bića pominju se u, do današnjih dana očuvanim legendama o Durmitoru, ali i o nastanku jezera, koji su mnogima asocijacija na ovu planinu u Crnoj Gori.
Na mestu na kome danas postoji Vražije jezero, u davna vremena bila je prostrana šuma borova. Zbilo se tada da je u jedno drvo bora udario grom i da se čitava šuma zapalila. Kako su u šumi živela i mnoga mitska bića, to je svako od njih pobeglo na svoju stranu.
U oblake su odletele vile, a brojne zveri koje su u toj šumi obitavale pobegle su u planinu, dok su glavni akteri ovog događaja, vrag ili đavo i njegova supruga odlučili da se skuće u jezeru. I ne samo da su napravili svoj dvorac na dnu jezera, koje će kasnije baš po njima i biti nazvano Vražije, nego se smatraju zaslužnima za to što je među 18 durmitorskih jezera, upravo ono i najhladnije. Prema predanju, to je zbog ledenog đavoljeg dvorca koji se u dubinama ovog jezera nalazi.
Iako su vragovi glavni akteri legendi koje se za ovo durmitorsko jezero vezuju, u narodnim predanjima pominje se i konj, čija je dlaka bila crvene boje i koji je imao krila, a koji takođe u Vražijem jezeru živi. I upravo taj konj se smatra zaslužnim za oplođenje jedne kobile, koja je oždrebila konja vojvode Momčila, Jabučila, a koji je takođe imao krila.
Predmet narodnih predanja je i nastanak jednog od najpoznatijih jezera na Durmitoru.
Legenda o Crnom jezeru vezuje se za pokušaj prevare, koji su monasi durmitorskog monastira, koji je tu nekada postojao, pokušali da izvedu sa Svetim Savom.
Ne verujući da je u pitanju svetac, oni odlučiše da mu podmetnu zaklanog petla, kao da ga je iz manastira ukrao. Budući da on to nije učinio, a da je bio hodajući svetac, to je Sveti Sava ne samo oživeo životinju, nego i prokleo manastir da bude potopljen.
I tako i bi.
Na površini jezera su monasi, kada su se posle tog nemilog događaja vratili i shvatili da je manastir potopljen, ugledali kapu kaluđera crne boje. Od tada je ovo jezero na Durmitoru poznato kao Crno jezero.
Svetsko nasleđe
Budući da je u pitanju područje koje je, u najmanju ruku fascinantno, to nije začuđujuće što je još 1952. godine Durmitor proglašen nacionalnim parkom, kojom prilikom su isti status stekli i Lovćen i Biogradska gora.
Počev od 1980. godine je ovaj nacionalni park u Crnoj Gori uvršten na listu UNESCO svetskog i prirodnog nasleđa.
Nadgrobni spomenici nastali tokom srednjeg veka, čuveni stećci, koji se nalaze u selima Bare Žugića i Novakovići, nedaleko od Ribljeg jezera su stavljeni pod zaštitu UNESCO-a 2017. godine.
( Ona.rs / „Nacionalni parkovi Crne Gore“ / "Durmitor.wordpress")