Svi posećuju čuvenu tvrđavu, park i centar, ali "srpska Atina" ipak krije neke od najzanimljivijih mesta
Tvrđava koja gospodari tim delom moćne evropske reke, sa razlogom je bila poznata kao „Gibraltar na Dunavu“. Takođe, sa razlogom je veremenom postala i jedan od simbola glavnog grada Vojvodine.
Doduše, ništa manje simbol Novog Sada nisu ni njegovi mostovi, kao ni čuveni „Pijani sat“, koji krasi Petrovaradinsku tvrđavu.
Mnogi turisti koji posećuju ovaj vojvođanski grad, zadržavaju se na poznatim gradskim znamenitostima. Dunavski park, Petrovaradinska tvrđava i, naravno centralne gradske ulice, smatraju se turistički najposećenijim lokacijama u Novom Sadu.
Međutim, budući da je u pitanju grad izuzetno duge i plodonosne istorije, to je nekako i očekivano da u Novom Sadu postoje i mnoge druge lokacije, koje i te kako mogu biti zanimljive za posetu, a nisu na radaru mnogih turista.
Skrivene tajne centra grada
Šetnja zanimljivim ulicama u centru Novog Sada ili uživanje u nekom od ugostiteljskih objekata u tom delu grada, neizostavni su deo posete. Međutim, ne tako davno u centralnom delu grada je postojao i Stub srama.
I to baš na mestu, gde se danas nalaze brojni zanimljivi novosadski kafići.
Ugao Zmaj Jovine i Miletićeve nekada je iskorišćen za postavljanje Stuba srama. Bilo je to mesto na kome su ljudi tada surovo kažnjavani. U njihovom kažnjavanju imali su pravo da učestvuju i slučajni prolaznici i to tako što bi ih gađali voćem.
Svako ko je bio na Stubu srama imao je obavezu i da drži, oko vrata zakačenu tablu, na kojoj je bilo jasno napisano zbog čega je kažnjen, odnosno šta je učinio.
Stideći se tog dela istorije, stanovnici Novog Sada su na samom početku 19. veka zahtevali od nadležnih da Stub srama bude uklonjen. Budući da im je zahtev tada ispunjen, to je samo ostala priča o mestu, koje je vezano za taj, mračni deo istorije rgada.
Što se tiče mesta, koje je u određenim istorijskim periodima bilo gubilište, ono je takođe postojalo i to u Temerinskoj ulici, kako je njen današnji naziv.
Još skrivenih zanimljivosti
Iako možda deluje neverovatno, tako je u to vreme bilo. Mesto na kome se danas nalazi, nadaleko čuvena novosadska Sinagoga korišćeno je kao svojevrsni geto, budući da su nakon proglašenja Novog Sada za slobodni kraljevski grad, Jevreji bili primorani da napuste centralno područje, u kome su do tada živeli.
Tada je porušena i prvobitna Sinagoga, koja je potom sagrađena u ulici, danas poznatoj kao Jevrejska.
U novosadskoj Kisačkoj ulici, u zdanju koje nosi broj 20 živela je čuvena srpska naučnica Mileva Marić. Tokom određenog perioda, tu je živeo i njen suprug Albert Ajnštajn.
Polovinom 19. veka, u doba kada prostitucija nije bila zabranjena, već dozvoljena, u Novom Sadu su postojale i javne kuće. Jevreji su bili ti, koji su u to doba u ovom gradu otvorili i javnu kuću. Prvu među mnogima, koje su kasnije u Novom Sadu funkcionisale.
Da sve bude još zanimljivije, u blizini mesta na kome se danas nalazi Gradska kuća, tridesetih godina minulog veka otvorena je javna kuća, ali u kojoj su posetioci bile isključivo dame.
Iako je prva muška javna kuća u Novom Sadu postojala samo dve godine, budući da je zatvorena nakon zahteva koji je vlastima uputila Uspenjska crkva, postoji podatak da j čak više od 70 javnih kuća u novosadskoj Železničkoj ulici u jednom trenutku postojalo.
( Ona.rs / „Gost.rs“ )