Legenda o dvojici mladića čuva se do danas: Po njima su nazvani najviši vrh ove planine i jedan potok na njoj

Mnoga mesta širom naše zemlje protkana su legendama i predanjima, kojima se u velikoj meri pojašnjavaju ne samo njihovi nazivi, već i mnogo toga još.

Iako sam naziv planine Golija, koja je okarakterisana kao park prirode, možda asocira na nešto drugo, smatra se da ovaj naziv duguje pridevu golem, odnosno svojoj veličini.

Legenda čiji su glavni akteri dvojica mladića, koji su usvoje vreme na Goliji živeli, ostala je očuvana do današnjih dana.

Upravo zahvaljujući tom narodnom predanju saznajemo i zašto se najviši vrh Golije naziva Jankov kamen, ali i otkuda na ovoj planini postoji baš Rajkov potok.

Borba dva pobratima

Kako u autorskom tekstu za „Srbiju volimo“ pojašnjava Ana Milunović, Janko i Rajko bili su mladi ljudi, koji su tu živeli.

I kako to obično biva u mladosti, momci su voleli da se takmiče u mnogo čemu.

Jednoga dana pala im je um vrlo zanimljiva ideja. Trebalo je da svaki od njih uzme po jedan veći kamen i da pokuša da ga na neki način odnese, ni manje ni više nego na vrh Golije.

Kako su Janko i Rajko bili momci različitih karaktera, to je svako u skladu sa time i odlučio kako će tom izazovu da pristupi.

Temperamentni Rajko je, brz kakav je bio, bez mnogo razmišljanja jednostavno uzeo kamen i počeo da ga snažno gura uz Goliju. I kako to obično biva, baš kada je bio nadomak cilja, na putu mu se stvorio neveliki kamen o koji se sapleo. Veliki kamen koji je skoro do vrha odgurao, jednostavno se survao niz padine ove planine i stigao do potoka.

Po tom događaju, ovaj potok i nosi naziv Rajkov potok.

Sa druge strane, promućutni i strpljivi Janko, nije nigde žurio. Sa puno strpljenja, ali i snage je metar po metar gurao svoj kamen i uspeo. Otuda narodno predanje i pojašnjava zašto se baš Jankov kamen naziva najviši vrh ove planine.

Neverovatna priroda

Budući da je planinski javor, jedna od onih biljnih vrsta koja je uspela da preživi čak i ledeno doba, a da obilato raste na Goliji, uz još mnoštvo biljnih vrsta, to je ova planina sa razlogom uvrštena među specijalne rezervate biosfere.

Procenjuje se da na području ovog parka prirode obitava oko hiljadu što biljnih što životinjskih vrsta, ali i oko stotinu vrsta sisara i ptica, tako da je priroda Golije naprosto neverovatna.

Ne treba zaboraviti ni to da je u pitanju planina koja se može podičiti i nekim od najznačajnijih srpskih srednjevekovnih manastira, koji se na tom području nalaze. Uz manastir Gradac, tu je i manastir Studenica, koji datira iz 12. veka.

( Ona.rs / „Serbia travel“ )