Devojke treba ovo da urade uoči Velikog četvrtka i znaće za koga se udaju: Danas strogo zabranjena jedna stvar
Danas je dan kada je jedno strogo, ali zaista strogo, zabranjeno: zaboraviti na suštinu. Jer Veliki četvrtak nije samo još jedan u nizu verskih datuma, već ključna raskrsnica duhovnosti, pokajanja i nade. Tog dana, kako nas uči Pravoslavna crkva, oproštaj dolazi do onih koji ga najiskrenije traže, a greh se pere ne bukom, već tišinom pokajanja.
Tajna večera i ustanovljenje pričešća
Veliki četvrtak je dan koji nas podseća na poslednje zajedničko večanje Isusa Hrista sa apostolima - Tajnu večeru. Prema Jevanđelju, tada je Hristos blagoslovio hleb i vino, rekavši: "Ovo je telo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grehova. Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga Zaveta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja greha".
Upravo na osnovu ovih reči, na ovaj dan je ustanovljena sveta tajna pričešća. Liturgija Svetog Vasilija Velikog služi se u hramovima, a veruje se da čak i najvećim grešnicima može biti oprošteno ako se na ovaj dan pričeste - naravno, uz iskreno pokajanje i prethodni post na vodi, najmanje pet dana.
Na liturgiji - tišina i klepalo umesto zvona
Na Veliki četvrtak, posle završetka liturgije, crkvena zvona utihnu. Umesto njih, koristi se klepalo - drvena daska koja simbolizuje žalost zbog predstojećeg Hristovog stradanja. Vernici se tada pričešćuju hlebom (telo Hristovo) i vinom (krv Hristova), a dozvoljeno je i prvo razrešenje posta: obrok na ulju i čaša vina.
Ovo treba da urade devojke večeras
Veliki četvrtak je duboko ukorenjen i u narodnim običajima. U nekim krajevima Srbije, ovaj dan je bio posvećen oračima - seljaci su vodili stoku do njive, ali se nije radilo. Okupljanje je bilo simbolično, bez veselja.
U Šajkašima i okolnim mestima, devojke su ovaj dan doživljavale kao pravu noć gatanja. Pod jastuk su stavljale ogledalo, češalj i peškir, govoreći: "Koji je moj suđenik, neka dođe noćas da se očešljam njegovim češljem, ogledam u njegovom ogledalu, obrišem njegovim peškirom".
Sanjani mladić, verovalo se, bio je znak budućeg muža.
Takođe, uoči praznika sejale su bosiljak u baštama: ako bi se ujutru pojavili otisci kopita - udaja van sela; ljudsko stopalo ili šapa - udaja u selu.
Voštana sveća Tronoše i predanje o devojkama pod zovom
Jedan od upečatljivijih običaja vezan je za manastir Tronošu kod Loznice, gde seljaci i danas donose veliku sveću - pravljenu od čistog voska, tešku i po nekoliko desetina kilograma. Ova sveća gori tokom čitave godine, sve do sledećeg Velikog četvrtka.
U Šajkašu, devojke su pre zalaska sunca drmale rodno drvo, najčešće zovu, i potom osluškivale prvo ime koje čuju. Ako je bilo muško, verovalo se da će se udati te godine.
Mirovarenje - sveta umetnost spravljanja svetog mira
Na Veliki četvrtak se u pravoslavnim crkvama obavlja mirovarenje - priprema svetog mira, koje traje tri dana. Varenje počinje u ponedeljak i traje do srede, uz neprestano čitanje Jevanđelja. Mešaju se osvećena voda, vino, maslinovo ulje, razne smole, biljke i aromatične supstance. Srpska pravoslavna crkva koristi oko 30 sastojaka, dok Carigradska patrijaršija koristi i do 60.
Miro se šalje u eparhije u zemlji i inostranstvu, a samo autokefalne (samostalne) crkve imaju pravo na njegovo spravljanje - što je i jedan od simbola njihove crkvene nezavisnosti.
Vaskršnja jaja i ruski kulič
U nekim pravoslavnim tradicijama, na ovaj dan ponegde počinje i bojenje vaskršnjih jaja, dok Rusi mesu svoj pashalni kolač - kulič, raskošan slatki hleb ukrašen glazurom i simbolima Vaskrsa.
Greh se ne pere rečima već delima
Veliki četvrtak nije običan praznik. To je dan kada podsećamo sebe da se vera ne meri samo postom i pokajanjem, već i spremnošću da oprostimo, da se pomirimo, da se setimo Tajne večere i reči koje su se tada prvi put izgovorile - reči koje su promenile tok čovečanstva.
(Ona.rs)