
Prolazila sam ispod Autokomande, muškarac je MASTURBIRAO i gledao u mene: Iskustva 70 žena su poziv na buđenje
Zamislite da ne smete da se krećete sopstvenim gradom bez straha. Da li je ulica dovoljno osvetljena? Da li je previše kasno? Kako sam obučena? Da li sam sama? Ovo su pitanja koja svaka žena u Beogradu, svesno ili nesvesno, postavlja sebi svakog dana. Inicijativa "Ne plaši se mraka" i potresna "Ženska deklaracija bezbednosti u javnom prostoru", autorki Hristine Cvetinčanin Knežević, Jelene Vukićević i Anđele Zubac, donose bolnu istinu - svedočenja žena koje su preživele seksualno uznemiravanje i nasilje na ulicama, u prevozu, parkovima, pa čak i u klubovima. Jer, kako je jedna od ispitanica rekla: "Bila sam u baru sa tri prijateljice, muškarci su dodirivali i mene i prijateljice, direktno i neprestano buljili stvarajući neprijatnu atmosferu, a zatim je u ženskom toaletu jedan od njih ušao za mnom i fizički sam ga odgurala van toaleta i sa sebe." Ovo nije izuzetak, ovo je naša svakodnevica.
Sinoćni događaj u Beogradu, posvećen "Ženskoj deklaraciji bezbednosti u javnom prostoru", bio je više od pukog predstavljanja, bio je poziv na buđenje.
Predstavljena deklaracija jasno poručuje: svaka žena ima pravo da se bez straha kreće gradom - danju i noću, sređena ili bez šminke, u štiklama ili patikama. Naše prisustvo u javnom prostoru nije provokacija, već osnovna sloboda i ljudsko pravo. Nažalost, ova osnovna prava nam se sistemski uskraćuju.
Koliko se plašimo mraka - iskustva
Analiza, nastala na osnovu čak 70 svedočenja Beograđanki, ogolila je poražavajuću istinu: nasilje u javnim prostorima nije izuzetak, već strukturalna, svakodnevna pojava i sistemski neadresirano. Dešava se u autobusu, na stajalištu, dok čekamo prijateljicu, idemo na posao, vraćamo se iz škole ili smo u klubu.

Nije li strašno što je odgovor žena najčešće smrzavanje, ignorisanje i čekanje da prođe - sasvim normalna prva reakcija na šok? Jedna od ispitanica je, na primer, ispričala svoje iskustvo prolaska kroz podzemni prolaz:
- Prolazila sam kroz prolaz ispod Autokomande gde je osim mene bio samo jedan muškarac koji je stajao i masturbirao... Pogledao me i nasmejao se čim me je uočio i nastavio je da me gleda ... Krenula sam da trčim ka autoputu gde me je drug pokupio kolima.
Žene su svedočile o fizičkom i seksualnom nasilju, ali i o komentarima negativnog sadržaja, prozivkama i praćenju, svemu onome što uništava osećaj slobode i prisiljava nas da neprestano planiramo rute i strategije kako bismo bile bezbedne. Znaš ono kad moraš da razmišljaš kojom ulicom da ideš, koga da pozoveš na telefon? E pa, to je to.
Ovo su "krizne tačne" u Beogradu
Najčešće "krizne tačke" su javni transport i stajališta, što ujedno predstavlja i najčešće lokacije na kojima se ovo dešava. To su autobusi, tramvaji i trole, čak je zabeležen jedan slučaj u taksiju. Zatim, ulice i parkovi, zelene površine, gde je nedostatak svetla i izolacija često iskorišćena.

A tek noćni život i klubski prostori, gde se dešava da obezbeđenje ne zna kako da postupi u slučaju prijave. Podzemni prolazi, nadvožnjaci, ulazi i haustori takođe su često mesta napada, baš kao i zelene površine, zbog povremene izolacije i nedostatka prolaznika.
Što se tiče termina, najveći broj svedočenja desio se u poslepodnevnom i večernjem terminu, od 16 do 22 časa. Zatim sledi noćni termin, od 22 časa do 6 ujutru, sa skoro 8% slučajeva, uglavnom u javnom prevozu i noćnim izlascima. Popodne i jutro su najčešće rutinske relacije, kao što su put do posla ili škole. Radni dani čine čak 60% situacija, što nam jasno pokazuje da ove situacije nisu nešto što se dešava nasumično, već je svakodnevnica. Ovo je samo šira slika onoga što sve mi, nažalost, svakodnevno proživljavamo ili znamo iz iskustva ljudi oko nas, ali do sada ga prosto nismo zapisali na jednom mestu.

Šta dalje? Mapa srama i poziv na akciju
Ova deklaracija nije samo puki tekst - to je poziv na akciju, baziran na bolnim iskustvima, ali i nadom da se stvari mogu promeniti. Organizatorke su predstavile i svojevrsnu mapu mesta gde su se dogodili seksualni napadi, kao izložbu fotografija sa lokacija gde se oni najčešće i događaju, što vizuelno dočarava razmere problema. Jer, bezbednost žena u javnom prostoru nije naša lična obaveza, već javna odgovornost.

Odgovornost za nasilje koje žene svakodnevno doživljavaju ne leži na njima, već na sistemima koji ne funkcionišu, institucijama koje ćute i društvu koje okreće glavu.
Deklaracija zahteva konkretne promene od nadležnih:
Od Ministarstva unutrašnjih poslova: Prisustvo patrola na identifikovanim "kriznim tačkama", prioritetno procesuiranje prijava seksualnog uznemiravanja u javnom prostoru, saradnja sa civilnim sektorom u prikupljanju podataka i obuka policijskih službenika za postupanje u ovim slučajevima.
Od Grada Beograda i javnih komunalnih preduzeća: Obavezno osvetljavanje parkova, stajališta, podzemnih prolaza i haustora, ugradnja kamera i mehanizama za hitnu prijavu nasilja u prevozu i na stanicama. Takođe, omogućavanje zaustavljanja na zahtev u noćnim vožnjama i postavljanje QR kodova za prijavu nasilja.
Od vlasnika klubova i ugostitelja: Jasni i javno dostupni protokoli za prijavu nasilja, obuka osoblja da zna kako da reaguje na uznemiravanje i fizičko obezbeđenje sigurnih zona za žene, posebno u i oko toaleta. Volela bih da se uvedu i diskretni mehanizmi za traženje pomoći unutar klubova.
Od obrazovnih i kulturnih ustanova, medija i kampanja: Javne poruke koje prepoznaju problem, a ne banalizuju ga, medijsko izveštavanje koje ne prebacuje odgovornost na žene, edukacija i osnaživanje novih generacija da ne pristaju na ćutanje, kao i kampanje koje podstiču posmatrače da reaguju.
Pozivamo institucije da se ne ogluše na ove zahteve. Jer kad žene kažu da ih je strah, to nije pitanje osećaja, to je pitanje stvarnosti, a ta se stvarnost više ne sme ignorisati. Vreme je da zajedno osvetlimo mrak!
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Jutjub zvezda doživela seksualno zlostavljanje u svojoj 18. godini
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Svetlana B.
Hitno se mora poostriti zakon. Mnogo manijaka, bolesnih ljudi ima. Svako uznemiravanje prijaviti.
Podelite komentar