• 0

Vreme čitanja: oko 4 min.

Marijina transformacija: Prekršila sam dijetu na dve nedelje, evo šta kaže vaga

Vreme čitanja: oko 4 min.

Činjenica da nisam dobila nijedan kilogram tokom pauze od dijete toliko mi je dala zamaha za dalje, da sam koliko sutradan, sa istom čeličnom odlučnošću nastavila gde sam stala

  • 0
Marija Zarić transformacija

Foto: Ana Pešić, Telegraf

Iako ne mogu da se setim kada sam tačno krenula sa dijetom i procesom mršavljenja, mogla bih da se zakunem da je prošao neki dan duže od tri meseca. Možda bih i upamtila tačan datum kada je to bilo da ne ulažem baš mnogo truda u to da ne mislim koliko je iza mene tek prošlo i koliko je ispred mene još rada i odricanja da dođem do željenog cilja. Zato me i ne čudi što sam tu informaciju negde potpuno potisnula.

Ono što znam je da je vaga jutros pokazala okruglih 20 kilograma manje nego kada sam počela!

Ali... Umesto da skačem od sreće i častim društvo zbog svog uspeha, tu informaciju sam prenela svakome ko se interesovao uglavnom sa dozom stida i suzdržavanja, uvek uz opravdanje: "Jeste puno, ali nije dovoljno".

Da, primetila sam da ljudi podignu obrvu kad im tako saopštim jer je u pitanju velika cifra za svakog ko nema ozbiljan problem sa viškom kilograma. Ali meni... pa, ja sam uverena da sam mogla i morala bolje. A mom takvom raspoloženju prilično doprinosi doza griže savesti, jer, iako sam veoma dugo odolevala (i ovo mi nije lako da prizam pred ovako velikim auditorijumom) tokom januara i prazničnih dana, ipak sam pokleknula.

Jedan od prvih većih izazova od početka ove moje transformacije bila je krsna slava (pričala sam o tome u podkastu "Rekla je sebi da će 2023. godine biti na gubitku:"), koju sam čeličnom voljom uspešno prebrodila. Hranu koju sam spremala do te mere sam ignorisala da bih svaki zalog koji sam morala da probam da vidim da li je jelo dobro nonšalantno ispljunula u maramicu i nisam se prepustila nikakvom, ni minimalnom prekršaju.

Marija Zarić transformacija

Foto: Ana Pešić

Jedina razlika između slavskih dana i novogodišnjih praznika, koji su u mojoj kuući vezani punih 15 dana, bila je u tome što sam za prvo svesno rekla "ja neću", a za drugo "ja hoću". Čak sam i okruženje pripremila na moje predstojeće "prekršaje" da mi ne bi nabijali osećaj krivice i grižu savesti, jer uspeh je već bio tu i vidan, bilo mi je potrebno vreme za mene i porodicu.

I udri. Bilo je tu svega nedozvoljenog, od ruske salate do pečenja i slatkiša. Kad pogledam sad, iskreno, ti prekršaji sa moje strane nisu bili u smislu da obgrlim šerpu i jedem kao da sutra ne postoji, što je do sada uvek bio slučaj, već je tu negde postojala "kočnica", svest da jedem (iako umereno) ono što ne bih nikako smela. Ali, to je bila moja svesna odluka da neću sebi ni drugima tih par dana da komplikujem život svojim posebnim "potrebama".

Međutim, dve dobre stvari su proistekle iz tog "brljanja". Prva je da sam posle mnogo vremena razvila svest o tome šta (nije) dobro za mene i da, iako možda ne bi trebalo, ok je da uzmem. Ali malo. Da me mine želja. I to je možda veći vid samokontrole na koji sam ponosna nego da ispljunem ceo zalogaj. Jer to znači da sam sposobna da funkcionišem i živim izvan ovog balona režima u kojem sam trenutno, i da ću sutra, kada izgubim sve kilograme, ipak koliko-toliko imati samokontrolu da oni ne odu nebu pod oblake ponovo.

A druga stvar koja je dobra (i nešto nad čime nemam bukvalno nikakav uticaj, ali se ispostavilo da je tu, sa mnom) - a to je da nisam za te dve nedelje dobila nijedan jedini kilogram. I sad kad se setim tog prvog suočavanja sa vagom sredinom januara posle pauze, protresem glavom i pitam se: "Ali, kako?"...

Kako god i šta god da je razlog, dobro je došao. Možda mi se metabolizam ubrzao, možda nisam ni pravila toliko strašan prekršaj koliko se meni činilo, možda sam navukla "strah od hrane" i da više nisam sigurna koliko je strukturno i količinski nešto pogubno po mene... Ne znam.

Ono što znam je da mi je činjenica da nisam dobila nijedan kilogram tokom pauze od dijete toliko dala zamaha za dalje, da sam koliko sutradan, sa istom onom oktobarskom odlučnošću nastavila gde sam stala i nisam se osvrnula. Za par dana su već bili vidljivi prvi rezultati, a jutros su krunisani prvom trećinom nekog konačnog cilja koji sam zacrtala.

A da bi bilo bolje, mora više i da se uloži. Za sada je dobro. Idemo dalje.

Marija

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Fitnes i zdravlje