• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Šahistkinja Milunka Lazarević: Za nju je šah bio viteško nadmetanje - a ne trgovina!

Vreme čitanja: oko 5 min.

Jedinstven gest doneo joj je veliki ugled i poštovanje u šahovskom svetu

  • 0
Milunka Lazarević, šahistkinja Foto: MN Press/N.Paraušić

Ona je bila najistaknutija šahistkinja Jugoslavije. I novinar.

Milunka Lazarević, inspirisana životom dede Dragomira Lazarevića koji je preživeo Albansku Golgotu braneći Otadžbinu u oba Svetska Rata, od detinjstva je stekla duh neumoljivog ratnika na 64 polja, a već sa 14 postala priznata kao šahovski talenat. Ubrzo je napredovala i postala vodeća šahistkinja Jugoslavije, pobedivši na nacionalnom prvenstvu jedanaest puta u periodu između 1952. i 1982.

Njena najveća rivalka bila je Vera Nedeljković, koja je uz nju bila redovno dobro rangirana, kako u domaćoj, tako i u međunarodnoj konkurenciji, a njen stil igre koji su ocenjivali kao uzbudljiv i maštovit, nekada ju je koštao glavnih nagrada na turnirima, jer je uzrokovao previd pozicije, posebno protiv slabijih igrača.

Živela je za pobedu

Rođena u Šantarovcu, 3. decembra 1932, Lazarevićeva je počela da uči šah od svog oca Dušana. Zbog njegove službe još kao dete se sa porodicom iz Jagodine preselila u Novi Sad, gde je vežbajući uz oca i brata prvo postala prvak svoje gimnazije, a ubrzo i Novog Sada. Studioznije se posvetila šahu tek u 18. godini kada je šahovski instruktor Žarko Popović zapazio njen talenat.

U Novosadskom šah klubu u Miletićevoj ulici sticala je iskustvo igrajući sa starim novosadskim šahistima Kulžinskim, Ilijćem, Čanjijem, Totom... U kasnijoj fazi karijere izvesno vreme trener joj je bio Rudolf Marić, ali uglavnom je bila prepuštena sama sebi. Idol joj je bio Aleksandar Aljehin.

Za nju je, kako su prenosili mediji, šah bio borba ideja i ličnosti i najpoštenija profesija. Vođena načelom "neka pobedi bolji", uvek je ciljala prvo mesto. Pobeda joj je bila jednako važna kao i način na koji pobeđuje. Zato je za šahovskom tablom "skretala" sa utabanih staza, da bi do izražaja došli njena inspiracija i kreativnost. Zbog toga je kasnije dobila nadimak ženski Talj, a svetska šampionka Nona Gaprindašvili je u svojoj knjizi “Više volim rizik” napisala da joj je Milunka bila uzor, prenosi "Dnevnik".

Jugoslovenska šampionka u šahu

Posle svega godinu dana rada sa Žarkom Popovićem zauzela je mesto u vrhu jugoslovenskog, ubrzo i svetskog šaha, i tamo dugo ostala.

Tokom 1951. postala je prvak Vojvodine i Srbije, na državnom prvenstvu bila je druga, a naredne godine podelila je prvo i drugo mesto. Od 1952. do 1982. bila je 11 puta prvak države, a 1957. sa stopostotnim učinkom.

Milunka Lazarević, šahistkinja Foto: MN Press/N.Paraušić

Kao član Partizana od 1955. do 1992. učestvovala je u osvajanju po šest titula ekipnog prvaka i Kupa Jugoslavije. Briljirala je na šampionatu u Rogaškoj Slatini 1956. pobedivši u svih sedam partija.

Od 1954. je internacionalni majstor. FIDE je titulu ženskog velemajstora ustanovila 1974. Te godine je priznata aktuelnoj svetskoj šampionki Noni Gaprindašvili, a Milunki Lazarević 1976., kao prvoj Jugoslovenki, a drugoj u svetu.

Osvojila je srebrnu medalju na Olimpijadi u Splitu 1963. (9,5 poena iz 12 partija na prvoj tabli). Uz Tigrana Petrosjana, jedina je tokom 25 godina učestvovala u sistemu takmičenja za svetskog prvaka.

Igrala je na šest zonskih turnira, na četiri međuzonska, na pet turnira kandidatkinja i, kao jedini jugoslovenski šahista, dva puta u mečevima kandidatkinja za svetskog prvaka.

U poslednjem kolu turnira kandidatkinja u Suhumiju 1964. Amerikanka Gizela Kan Greser joj je pre partije ponudila remi bez igre, kojim bi postala izazivačica šampionke None Gaprindašvili. Odbila je ponudu vođena stavom da je šah viteško nadmetanje, a ne trgovina. Izgubila je partiju, pa su je na tabeli sustigle sovjetske igračice Tatjana Zatulovska i Ala Kušnir.

U dvokružnom tromeču, decembra 1964. u Moskvi, zauzela je drugo mesto iza Kušnir, a ispred Zatulovske. Jedinstven gest iz Suhumija doneo joj je veliki ugled i poštovanje u šahovskom svetu. Tada je bila treća na svetskoj rang listi, a godinama najbolja šahistkinja sveta van Sovjetskog Saveza.

Takođe, prvi je jugoslovenski šahista koji je pobedio aktuelnog prvaka sveta (Nonu Gaprindašvili) i to sa 2:0, u meču Jugoslavija-ŠSR u Rijeci 1963.

Borila se za sve šahistkinje

Kao predsednica Komisije FIDE za ženski šah od 1970. do 1978. uvela je niz revolucionarnih novina. U Skoplju je 1972. objedinila mušku i žensku olimpijadu, koje se od 1976. istovremeno, zajednički održavaju. Izboksovala je i mečeve šahistkinja na olimpijadama na tri, umesto na dve table, te  titulu za ženskog velemajstora. Od novina koje je uvela bili su svetsko prvenstvo za omladinke, Kup evropskih šampionki, rejting sistem u ženskom šahu; mečeve umesto turnira kandidatkinja, zlatni pehar za trostruku prvakinju sveta, srebrni za izazivačicu...

Milunka Lazarević, šahistkinja Foto: MN Press/N.Paraušić

Bila je inicijator ili organizator brojnih takmčenja, a takođe je i prva žena – međunarodni sudija u Jugoslaviji, titula koju je dobila 1970. godine. Po njenoj ideji je 1965. pokrenut Osmomartovski turnir. Učestvovala je i u organizovanju Olimpijada u Splitu 1963., Oberhauzenu 1966. i Medelinu 1975.

Lazarevićeva je provela dugi niz godina radeći kao novinar. Prateći zbivanja u kulturi i šahu, pisala je za skoro sva dnevna i nedeljna izdanja u Srbiji, a za svoj rad dobila je nagrade Radoje Domanović Udruženja književnika Srbije za literarni doprinos šahovskom novinarstvu (1997.). Osvojila je i brojna druga priznanja i nagrade kao što su Sretenjski orden trećeg stepena 2013., Priznanje šahovske federacije SSSR-a i Gruzije za doprinos svetskom šahu 1985., Nagrada za životno delo Sportskog saveza Beograda 2007., Nagrada za životno delo Udruženja državnih reprezentativaca 2010., Počasni član FIDE od 2016., Počasna građanka Venecije 1957....

Uvršćena je u monografiju Izuzetne žene Srbije 20. i 21. veka, a ženski šahovski klub u Sivcu nosi ime Milunka Lazarević.

Preminula je 15. decembra 2018. godine u Beogradu u 87 godini od posledica raka pluća. Sahranjena je u Aleji Zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, a iza nje su ostali sin Radames i sedmoro unučadi: Matija, Dimitrij, Isidora, Danilo, Marisa, Mihael i Pavel Kulenović, za koje je govorila da su joj veće bogatsvo od svih medalja i priznanja koje je ikada osvojenih.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Istoričarka Dijana Vasiljević: Žene su poslednji bastioni odbrane tradicije i čuvarke nasleđa

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona