Dok žene mojih godina biraju kolica za bebe, ja tražim suplemente za menopauzu i molim za noć bez valunga
Svaka čast svakoj ženi u menopauzi koja trenutno nije u zatvoru.
Ozbiljno.
Svi smo čekali kišu. Nadali smo se da će pasti. Radovali se svakom RHMZ upozorenju kao da će sa njim stići i malo normalnijeg života. Samo neka rashladi. Pala je. Polomila koju granu, napravila koju poplavu i otišla. A ja sam dočekala sedamnaestu noć zaredom bez sna.
03:03.
To je ono vreme kada više ni ne znaš da li si se probudila ili te je telo samo izbacilo iz kreveta. Otvoriš oči i prvo pomisliš da se daviš u sopstvenoj vodi. Mokar vrat, mokra leđa, mokra posteljina, mokra si cela. Pre deset sekundi umirala si od vrućine, a sada se treseš od hladnoće. Odeš do toaleta, okreneš jastuk na hladnu stranu, popiješ gutljaj vode i legneš. Kažu, nemoj da pališ svetlo. Nemoj da skroluješ telefon. Nemoj da razbuđuješ mozak. Kako da vam objasnim da kada se probudiš misleći da se daviš u sopstvenom znoju, mozak nije ni bio uspavan. On je već ustao.
Jedna noć. Druga. Treća. Sedamnaesta.
Kako da ne budeš nervozna?
Kako da ne budeš razdražljiva? Kako da te ne iznervira svako glupo pitanje? Kako da te ne smara saobraćaj? Kako da ti ne bude muka od mirisa hrane u kantini, a pet minuta kasnije da poželiš da pojedeš sve što postoji u frižideru? Kako da ne poželiš da ućutkaš kolege koje ćaskaju dok tebi glava puca od nespavanja?
Kako da zadržiš ozbiljan izraz lica dok razgovaraš sa šefom, a osećaš kako ti ona jedna kapljica znoja polako klizi između dojki.
I znam šta me čeka.
Ako je obrišem, majica je već mokra. Ako je ne obrišem, nastaviće da klizi, zaustaviće se negde oko pupka i napraviće potpuno novu vrstu nervoze. A ja sedim, klimam glavom i smeškam se, pravim se da pažljivo slušam a jedino o čemu razmišljam jeste kako da iskočim iz sopstvene kože. Kako misliš da budem efikasna? Kako misliš da budem saradljiva tokom ovog razgovora gde mislite da vas slušam, a ja osećam kako mi kapljica znoja klizi između dojki i jedino što želim jeste da skočim i vrištim od količine nadražaja koje osećam u tom trenutku? Ako je dotaknem, majica je mokra i kolege znaju da se znojim između grudi. Ako je pustim da klizi, zaustaviće se negde oko pupka gde pravi neku potpuno novu vrstu problema. A ja sedim. Klimam glavom. Kažem: "Da, razumem."
I onda će neko posle sastanka reći da sam bila nervozna.
Nisam nervozna.
Ja sam ženka u menopauzi koja je pokušavala da se ponaša kao da joj se telo upravo ne raspada pred nečijim očima.
Godinama sam se ljutila na koleginice koje su usred zime dolazile u tankim bluzicama i kardiganima, pa bi se ljutile kada se prozor otvori na deset sekundi da uđe svež vazduh. Govorila sam im da je mnogo lakše da obuku još jedan džemper nego da se ja gušim i gulim kožu sa sebe tokom valunga. Kolutale su očima. Gledale me kao da preterujem. "Videće one kad ih stigne isto", mislila sam. A danas, kada ih sretnem, samo se nasmeju i kažu: "Sećaš se šta si pričala?" Sećam se. I tačno je ispalo onako kako sam govorila da će biti.
Heroj sam što jutros nisam udarila Tojotu Korolu ispred sebe koja je uporno vozila 35 na sat. Heroj sam što nisam zalepila konobaru šamar zbog bezobrazluka, nego sam se nasmejala, klimnula glavom i rekla: "Važi." Heroj sam što sam uopšte ustala iz kreveta, jer kada sedamnaest noći ne spavaš kako treba, više ne znaš da li te bole kosti od godina, od hormona ili od samog umora.
Kažemo "klimakterične žene". Ja bih rekla, žene heroji.
Jer nije problem samo u valunzima. Problem je što posle sedamnaest noći bez sna više nisi ista osoba. Sve te nervira. Sve ti smeta. Nemaš strpljenja. Plačeš zbog reklame, iznerviraš se zbog semafora, pa pet minuta kasnije sama sebi kažeš: "Dobro, hormoni."
I jesu hormoni.
Lekari će reći da pad estrogena može da izazove razdražljivost, promene raspoloženja, anksioznost i agresiju. Ma druže, to i još sto boljki. Ali mislim da postoji nešto što nijedan nalaz ne može da pokaže. Umor. Onaj umor koji se skuplja noć po noć. Onaj zbog kog više ne reaguješ kao ti. Onaj zbog kog ti se nekad stvarno učini da bi najradije svima rascepala lobanje, a onda duboko udahneš, nasmeješ se i kažeš sebi: "Aha. Hormoni."
One biraju kolica za bebe, a ja suplemente za klimaks
Brojim dane do svog trideset prvog rođendana, a već više od pet godina sam u menopauzi.
Zvuči kao da sam preskočila nekoliko poglavlja života.
Najmanje što mi je trebalo posle raka jajnika jeste da razmišljam o osteoporozi. A čim se izgovori reč "menopauza", odmah kreću priče o gustini kostiju, kalcijumu, vitaminu D, riziku od preloma. Kao da nije bilo dovoljno što sam jednom već vodila bitku sa sopstvenim telom.
Kad zamisliš tridesetu, nekako očekuješ da kupuješ escajg za svoj prvi stan. Da planiraš devojačko veče ili venčanje. Da razgledaš benkice, krevetac i kolica. Da razmišljaš kako će ti se zvati dete.
A ja?
Ja, brate, guglam da li treba da pijem kreatin da mi se kosti ne bi raspale.
Tražim suplemente koji će makar malo da ublaže ovo znojenje ili, ako već ne mogu da ga zaustave, bar miris tog znoja.
Ne razmišljam koje ću cveće imati na svadbi.
Ne kupujem escajg za svoj stan.
Ne tražim benkice.
Ne gledam krevetac.
Razmišljam kako da sačuvam kosti. Hrskavice.
I zdrav razum.
I ne pišem ovo da bi me neko sažaljevao. Fuj.
Pišem zato što se o menopauzi i dalje govori kao o nečemu što će žena jednostavno da preživi. Kao da je to jedan valung, jedan ventilator i jedna šala o tome kako joj je vruće.
Nije.
To je nespavanje.
To je znojenje.
To je magla u glavi.
To je osećaj da više ne prepoznaješ sopstveno telo.
To je pokušaj da svakog dana budeš ista osoba, dok ti telo uporno pokazuje da više nisi.
I zato, kada sledeći put čujete da je neka žena u menopauzi nervozna, razdražljiva ili preosetljiva, možda je nemojte prvo pitati zašto je takva.
Možda je prvo pitajte kada je poslednji put stvarno spavala. Čestitajte joj što nije ubila nekog.
I samo je ostavite na miru.
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Ispovest Gorice, koja je pobedila kancer jajnika: "Gledala sam kako ljudi umiru od straha, ne od raka i rekla sebi: Ja ću da ozdravim
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Z
Usvajanje, stvari kao Kristijano Ronaldo i njegova supruga, ili čak ako je Kristijano telesno bio sa...
Podelite komentar
Komentatori
Naravno sa njihovim imenom iz današnjice i onim što su oni postigli kada se čuje njihovo ime.
Podelite komentar
🇺🇸
Reci mi samo jedno, kojim danima izlaziš sa ortacima? Da lepo organizujem konkurenciju i zakažem svoj termin. 😏
Podelite komentar