• 1

Vreme čitanja: oko 7 min.

Jelena Đoković za Ona.rs o važnosti roditeljskog autoriteta: "Pustite dete da plače, to je važno za razvoj"

Vreme čitanja: oko 7 min.

"Nekada treba pustiti da život razreši stvari. Često su nam deca najveći učitelji i osveste nešto što nismo imali priliku da lečimo pre nego što su nam ona došla u život"

  • 1

Porodica je stub društva, samim tim, oduvek je važila za oličenje mentaliteta jednog vremena. Porodica je kamen temeljac, ali može li se zidati zdrava ličnost ukoliko postulati vaspitanja nisu ispravno postavljeni? Da li je dobar čovek - dobar roditelj? Psihologija nas uči da, nažalost, to nije uzročno-posledična veza i da roditeljstvo, iako počiva na ljubavi, zahteva osvešćenost sopstvenih trauma i nezalečenih rana, "razbijanje" šablona po kojima smo odrastali - uveravani da drugačije ne može.

Roditeljstvo je etička odgovornost, nemerljiva žrtva, ali i nužnost da radimo na sopstvenoj ličnosti. Svako želi da ga njegovo dete "nadmaši" i briljira na životnom planu, te u tom prikrivenom takmičenju i nesvesnom ispoljavanju sopstvenih frustracija, zaboravljamo da mi treba da budemo najbolja verzija sebe jer, naposletku, deca uče po modelu ponašanja.

Novak Đoković Fondacija godinama neumorno radi na kolektivnom buđenju društva, dovodeći najprestižnije stručnjake iz oblasti psihologije, sa ciljem da naredne generacije roditelja budu prevenirane od grešaka predaka, ali i da trenutni roditelji uoče toksične šablone i izađu iz "začaranog kruga".

Prošle godine, imali smo tu čast da ispratimo pretpremijeru filma "Mudrost traume", kada je gospođa Đoković ranjivo govorila na temu otvorenih rana koje se kriju u svakom od nas.

Ona se tada osvrnula na činjenicu da smo svi mi, morali da "ugušimo" svoju autentičnost, primorani da budemo dorasli mnoštvu uloga koje nam društvo nameće. 

- Mi ne znamo ko smo, ni šta smo, razvedeni smo od sebe zbog svih trauma koje smo proživeli.

Godinu 2023. obeležio je mag psihologije dr Gabor Mate, a ovaj put Fondacija je otišla korak dalje i dovela njegovog mentora - dr Gordona Njufelda, najvećeg autoriteta za razvoj dece.

Jelena Đoković nas je tom prilikom ugostila, a ja sam je upitala o glavnom postulatu dr Gordonovog učenja - "deca ne smeju da rade za roditeljsku ljubav, već treba da odmaraju u njoj".

Ukoliko gledamo decenijama unazad, na našem podneblju zastupljen je vaspitni obrazac uslovne nagrade i kazne. Odnosno: "Ako dobiješ visoku ocenu u školi, mama će biti jako srećna"; "Ukoliko ne ostvariš očekivani rezultat, mama će biti jako tužna". Zanimalo me je koliko je opasna ta vrsta emocionalne manipulacije detetom?

- Kamo sreće da je samo to. Ima tu gomila uslovljavanja i nesvesnih ponašanja koji utiču na emotivno stanje našeg deteta, na psihološki profil kasnije i njegove izbore kako partnera, tako posla i okruženja. Jeste opasno ne znati, ne biti svestan nekih stvari. Ali nekada je lakše ne znati, jer nas onda mnogo toga i plaši. Ja nisam previše stručna da pričam na tu temu, zbog toga dovodimo stručnjake, da kada ljudi dobiju neku informaciju mogu sa sigurnošću da znaju da su je dobili sa pravog izvora - odgovara mi moja sagovornica.

"Budim se svako jutro, verujući da mogu još bolje"

Psihologija je odavno ustanovila da su za razvoj deteta ključne dve faze: primarna i sekundarna socijalizacija. Primarna počiva na porodičnom okruženju i traje do 6. godine života, a sekundarna kreće sa školskim okruženjem i proširivanjem detetovih socijalnih interakcija.

Dr Gordon insistira na važnosti primarne socijalizacije, a s obzirom da je Jelena majka ćerkice Tare koja je upravo krenula u prvi razed, kakav je njen stav? Da li okolina može da "poljulja" primarne temelje vaspitanja, ukoliko su oni dovoljno čvrsti i jaki?

- Još ne vidim negativne posledice po moju decu, pa moje mišljenje može da bude drugačije u odnosu na druge roditelje. Porodica jeste osnova, i to je mesto gde se dete leči i oporavlja od svih rana koje zadobije van kuće, a mi treba da negujemo tu osnovu i treba da je osnažujemo. To je upravo povod svih ovih naših razgovora i radionica koje radimo sa roditeljima i razgovora sa stručnjacima. Imamo za cilj da stvorimo oazu ljubavi, podrške i razumevanja u okviru porodice, gde se prenose tradicionalne vrednosti. To je razlog zbog čega toliko insistiram i zbog čega vi mene vidite uopšte u medijima - treba da širimo kulturu porodice, to je moja borba.

Potom smo se ponovo osvrnule na temu prenošenja nezdravih transgeneracijskih obrazaca ponašanja, njihove štetnosti i težine. Podsetila sam je na prošlogodišnju rečenicu koja je ostavila jak utisak: "Mi konstantno udaramo na istu tačku, sa ciljem da konačno dođe do kolektivnog osvešćivanja društva."

Da li se budimo? Je l' Jelena uočila promene u koletivnoj svesti?

- I jesam i nisam. Mogu da posmatram isključivo taj mikrosvet kojim se krećem i u tom mikrosvetu vidim velike promene. Za makronivo mora da se desi buđenje celog društva i medija koji prenose različite vesti, da daju prostor ljudima koji ipak nose neke značajne poruke za društvo, da to nisu isključivo vesti koje privlače pažnju zato što su bizarne. Svi moramo da radimo na tome, nije to samo rad Fondacije - poentira gospođa Đoković i dodaje da je "Fondacija građanska inicijativa, ali i da mi kao pojedinci moramo da uložimo trud, kao i da se ona budi svako jutro, verujući da može još bolje".

Ljubav je odgovor i suze su "okej"

Opet, osvrćući se na njenu novu ulogu majke deteta koje je krenulo u prvi razred, porazgovarale smo na temu discipline. Nepisano pravilo je da dete stiče disciplinu prilikom ulaska u školski sistem, ali postoji i teorija da je lakše mališanima koji su kroz igru i neka pravila već stekli određene navike.

Šta je, po Jeleni, zdrav šablon autoriteta roditelja?

- Ljubav. Kada nekog volite, vama i teške stvari postaju lakše jer ih radite iz ljubavi i poštovanja. Tako će i dete koje ima bliskost sa roditeljem, poštovati njegov autoritet i raditi neke stvari iz ljubavi, a ne iz ucene. To nisu žrtve, već ljubavna dela koja imaju za cilj da budemo svi u zajedništvu - objašnjava ona.

Ako nas psihologija uči da postoje dva suprotna kraja autoritativnog roditelja - strogoća i preveliko popuštanje, i, ukoliko pretpostavimo da oba tipa delaju iz ljubavi i nedovoljno informisanosti, da li je moguće pronaći balans?

Prošle godine, gospođa Đoković, zajedno sa dr Gaborom Mateom, osvrnula se na eksteme u vaspitanju koji su danas prisutni - pre nekoliko generacija bilo je "u redu" vršiti fizičko kažnjavanje deteta, a danas je, sa druge strane, detetu sve dozvoljeno.

Šta je rešenje?

- Ono što sam sada naučila od dr Gordona Njufelda, i što je ostavilo veliki utisak na mene, jeste da su dečje suze beznađa kada ne mogu da dobiju nešto što jako žele, kada roditelj postavi granicu, jako bitne za razvoj. Bitno je da dete plače, iako se roditelji osećaju krivim. Suze su, kao takve, u hemijskom smislu mnogo dobre za razvoj detetovog mozga. A i podstiču sazrevanje deteta, jer kasnije kada odrastemo ne možemo da dobijemo sve što želimo, ne možemo svakog da promenimo, da ga nateramo da uradi nešto, to je važno prihvatanje - ističe Jelena i dodaje:

- Postoji mnogo odraslih, nezrelih osoba koje reaguju kao deca u prilikama kada ne mogu da promene nešto, pa teraju, sile i maltretiraju. Kada vidite nasilno ponašanje u saobraćaju, znajte da je u pitanju čovek koji ne zna kako da se nosi sa osećajem da ne može nešto da promeni. Zato je važno praviti te prilike u dečjem razvoju, kako bi kasnije, kada odrastu, znali da regulišu iskustva.

Život u svrhu više sile

Ako je svedočeći po drušvenim mrežama, mnogo mladih generacija je na putu informisanja i širenja svesti o pukotinama u sopstvenoj ličnosti, samim tim je i psihoterapija prestala da bude stigmatična reč u našem društvu.

Da li moramo da budemo zdravi i celi da bismo se ostvarili kao roditelji?

- Pa, ne znam. Ne mogu da tvrdim da postoji ispravan put, ja sam neko ko veruje u veće dobro i višu silu. Verujem da se sve dešava sa razlogom. Svako iskušenje koje imamo je tu da nas nauči nečem dobrom, da postanemo bolji ljudi. Lepo je što mladi promišljaju, što žele da se iscele i ne žele da nastavljaju niz trauma, ali da li postoji kraj tome? Verujem da mogu i da se"zavrte ukrug", da ta spirala vodi nadole. Nekada treba pustiti da život razreši stvari. Često su nam deca najveći učitelji i osveste nešto što nismo imali priliku da lečimo pre nego što su nam ona došla u život - matirala je Jelena Đoković.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Jelena Đoković zablistala na crvenom tepihu Sava Centra

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Porodica

Komentari

  • Viki

    15. septembar 2024. | 14:00

    Nikad nisam dopustala da mi dete place. Deca ne placu iz besa nego iz potrebe za necim. Moj sin je izrastao u zrelu i plemenitu osobu.

    Podelite komentar