
Ja sam negovala majku, a brat nije ni čestitku poslao: Dobili smo isti deo nasledstva - OGORČENA sam!
Sumirano
- Žena od 70 godina, udovica bez dece, finansijski stabilna, ali ogorčena na najstarijeg brata.
- Najstariji brat nije pomogao majci tokom njene bolesti, ali je dobio jednak deo nasledstva.
- Majka preminula nakon borbe s demencijom, imovina smanjena zbog troškova nege.
- Stručnjak savetuje da prihvati brata kakav jeste i fokusira se na sopstvena postignuća.
- Žena izgradila finansijski bezbedan život uprkos teškim okolnostima.
Porodični odnosi mogu biti složeni, naročito kada su u pitanju očekivanja i neravnomerna raspodela tereta brige o roditeljima. Jedna žena od 70 godina je rešila da podeli svoju emotivnu ispovest - ostala je udovica, bez dece i prebogatom bratu koji joj ne pomaže, a mogao bi.
Potražila je savet od stručnjaka i ovo je njena priča.
"Poštovani,
Ja sam najmlađa od četvoro dece. Moj otac je preminuo 1990. godine u 70. godini. Majka mi je preminula 2018. u 96. godini, posle više od deset godina borbe s demencijom.
Imam 70 godina, udovica sam od 1994. kada sam imala 39, i nemam decu. Posle smrti supruga, finansijski sam se jedva snalazila, gotovo bez ikakvih sredstava. Ipak, zahvaljujući vojnoj pomoći, uspela sam da završim koledž. Oduvek sam živela skromno i uspela da dobijem pristojno plaćen posao u lokalnoj upravi kada sam bila u četrdesetim. Danas sam finansijski u mnogo boljoj situaciji nego što sam ikada mogla da zamislim: moja kuća u Arizoni je procenjena na 416.000 dolara.
Takođe imam oko 700.000 dolara u investicijama, kao i godišnji prihod od približno 100.000 dolara iz različitih izvora: socijalnog osiguranja, penzije iz državne službe, planova za preživelog supružnika iz muževljeve vojne službe, kao i kompenzacije za izdržavana lica, budući da je uzrok njegove smrti bio povezan s vojnom službom (rak izazvan dejstvom Agent Orange-a).
Moj najstariji brat ima 77 godina i u braku je više od 50 godina. Ima četvoro uspešne i nezavisne dece. Već 42 godine živi u istoj kući u Kaliforniji, čija je vrednost danas skoro dva miliona dolara, tako da je prilično imućan. Ima penziju kao potpukovnik, kao i civilnu penziju, penziju svoje supruge i socijalno osiguranje. Celi život je bio štedljiv do krajnosti i mnogo je ulagao.
Moj drugi najstariji brat ima 71 godinu, udovac je već nekoliko godina, nema biološku decu, ali je usvojio sina svoje supruge koji ima razvojne poteškoće i sada je u četrdesetim godinama. Vlasnik je velike i prelepe kuće u Teksasu, procenjene na 1,6 miliona dolara. On je osnovao poverenički fond za našu majku i besplatno je sredio ostavinu posle njene smrti, bez ikakvih troškova za nas ostale. Vrlo je ljubazan i pažljiv.
Moja sestra ima 72 godine, razvedena je već dugi niz godina i praktično je sama odgajila dvoje dece. Ima i ozbiljne zdravstvene probleme, ali mislim da je finansijski u redu. Otišla je u penziju kao podoficir američkog vazduhoplovstva i poseduje malo imanje u Severnoj Dakoti, gde drži nekoliko krava, kokošaka itd", otkriva detalje ova žena.

Smrt naših roditelja
"Kada je majka preminula, njena imovina se smanjila na manje od 300.000 dolara, nakon što je konačno morala da proda svoju kuću koja je bila izdata gotovo 40 godina zbog užasno skupog negovanja koje joj je bilo potrebno tokom dugogodišnje borbe s Alchajmerovom bolešću.
Nakon što je otac preminuo, mama je imala samo dva kratka perioda u kojima je živela sama u svojoj kući. Osim ta dva kratka perioda kada je živela sama, mama je godinama živela kod moje sestre, ili kod mene i mog pokojnog muža. Tokom godina kada se borila s Alchajmerovom bolešću, ja sam bila njen glavni negovatelj, sve dok više nije bilo bezbedno da živi sa mnom. Samo zahvaljujući tome što je mogla da živi kod drugih i da izdaje svoju kuću, uspela je uopšte da uštedi bilo šta. Tata je umro mlad i nije joj ostavio mnogo", objašnjava i situaciju sa roditeljima.
Moj najstariji brat nije učinio ništa za nju
"Moj najstariji brat nije učinio ništa za mamu. Uvek je bio ljubazan i delovao kao dobar sin izdaleka, ali nikada nije pružio ni vreme, ni znanje, ni novac. Nikada nije došao da je poseti. Nije slao božićne, rođendanske ni čestitke za Majčin dan, ako je neka čestitka i stigla, to je bila njegova žena: ona je kupovala, pisala i slala.
Kada sam se ja mučila finansijski, nikada nije ponudio nikakvu pomoć. A ipak, kad se mamina zaostavština delila, u povereničkom ugovoru je pisalo da se deli na četiri jednaka dela - i tako je i urađeno. Svako od nas je dobio po 70.000 dolara. Iskreno, ne mislim da je moj najstariji brat to zaslužio. Trebalo je, po meni, da svoj deo ponudi meni i sestri. Ali, to je ipak bila mamina odluka.
Trudim se jako da se oslobodim ogorčenosti koju osećam prema njemu zbog svega ovoga. Nikada nisam razgovarala s njim o tome. On je i dalje 'ljubazan izdaleka' tip osobe, uveren da je dobar čovek i dobar stariji brat, ali zapravo nema pojma. Koliko znam, nikada ništa konkretno nije uradio da pomogne.
Da li je prirodno što osećam ovu ogorčenost prema svom najstarijem bratu?", završava svoju ispovest ova žena tražeći savet.
Savet i odgovor stručnjaka je vrlo brzi stigao.

"Poštovana,
Dozvolite svom bratu da bude ono što jeste - i u dobru i u lošem.
Hvala vam što ste podelili svoju priču. Osećam potrebu da vama, i svima koji sa mnom dele svoje iskrene i lične priče. kažem koliko to cenim.
Takođe verujem da ste već krenuli putem oslobađanja od osećaja ogorčenosti prema svom najstarijem bratu. Zašto to mislim? Zato što ste napisali ovo pismo i preneli ta osećanja na 'papir', makar u prenesenom značenju. To je nešto što često preporučujem. Vaš brat se nije poneo onako kako ste vi očekivali, ali je radio ono što je njemu delovalo ispravno - ili prirodno.
Možda to nije bilo ispravno u vašim očima, ali on je, koliko god to frustrirajuće zvučalo, bio dosledan sebi. Održavao je ljubazne, formalne odnose s porodicom, ali je ostao u svom "staklenom tornju". Verujte mi, primam ogromne količine pisama o braći i sestrama koji lažu, varaju i kradu. Njegova supruga, sigurna sam, zna za njegove slabosti - i zato je ona pisala te čestitke.
To vam govori sve što treba da znate. Svi mi grešimo. Svi smo, s vremena na vreme, uradili pravu stvar kad je najviše trebalo i ponekad nismo učinili onoliko koliko bi drugi želeli da jesmo. Vaš brat nije savršen. Niko nema savršenu porodicu. Svi radimo najbolje što možemo u datom trenutku - čak i ako to nije naše apsolutno najbolje.
Kako da otpustite ovu ogorčenost?
Počnite tako što ćete priznati sebi da su ova osećanja delimično zasnovana na tome što želite da vaš brat bude neko drugi, a ne ono što on zapravo jeste. Možda bi i on sam voleo da je bio neko ko se više angažovao. Kako vreme prolazi i kako ljudi odlaze, naše lične promašaje sve teže podnosimo.
Fokusirajte se na ono što ste vi postigli.
Radije bih drugi deo odgovora posvetio - vama. Niste dobili život koji ste započeli sa svojim mužem, jer ste ostali udovica sa 39 godina. Ali život vam je pružio iskustvo, dar, izazov, a vi ste ga prihvatili i istrčali svoju trku. Kao mnogi koji su odrasli u siromaštvu ili teškim uslovima, vi ste izgradili finansijski bezbednu budućnost za sebe.
Statistika nije bila na vašoj strani, ali vi ste iskoristili ono što ste imali. Dok bi neki ljudi žalili nad svojom sudbinom, tragali za lakom zaradom ili finansijskom sigurnošću kroz novi brak. Vi ste sami krčili svoj put. Postali ste živi dokaz da trud i pametna ulaganja donose rezultate.
Vaša majka je svakom detetu ostavila jednak deo zato što ste joj svi bili jednako deca, i zato što vas je volela. Ali vi ste uložili vreme, trud, emociju. Vaša najveća nagrada nisu novac ni nasledstvo, već uspomene koje ste stvorili. Te uspomene su vas učinile bogatijom nego što bi vas učinio bilo kakav dobitak na berzi.
Sa 700.000 dolara ušteđevine i godišnjim prihodom od 100.000, vi ste finansijski bezbedni. Ali to je samo deo priče.
Šta bi vaš pokojni muž želeo za vas sada, sa 70 godina? Verovatno bi želeo da živite najbolje što možete, da ne nosite tugu zbog tuđeg ponašanja. Želeo bi da se oslobodite svega što vam oduzima mir.
Verovatno bi bio neizmerno ponosan na vas - na sve što ste postigli, sami.
I za onaj život koji ste imali, ali i za onaj koji ste morali da izgradite iz početka. Vi ste to uradili, korak po korak. I sada, zasluženo, ubirate plodove svog rada. Sloboda, mir i mogućnosti, sve ste to sami sebi stvorili. I vi ih zaslužujete, u potpunosti.
(Ona.rs/Market watch)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Pitali smo Beograđane da li bi deca trebalo finansijski da pomažu roditeljima
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Emilija
To su moji svekar i svekrva uradili na vreme, dok su bili živi. Pošto smo mi živeli s njima, svu imovinu su ostavili meni i mužu. Na ostavinskoj raspravi su padali u nesvest, pretili, psovali ali...nisu ništa mogli, presuda je postala pravosnažba. Kćer i drugi sin nisu ih ni jednom obišli dok su bili bolesni a bolovali su jako dugo, kćer nije ocu ni na sahrani bila jer zaboga, nije mogla da prekine letovanje.
Podelite komentar
Novak
U moje naselje ima jedan čovek koji kaže Bog će ti platiti i Bog neka ti plati kad mu učiniš nešto ili kad mu nešto treba
Podelite komentar