Na mestu razbijenog krčaga ugledala je Bogorodicu: Upravo tu kasnije niče i ovaj čuveni srpski manastir
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Ona.rs.
<% message.text %>
Herman Hese ⑨ Umeće dokolice, 1905
Taj put od osluškivanja izvora do divljenja doslednosti svega zbivanja te strahopoštovanja pred skrivenom poslednjom tajnom života nećemo preći nikada tako strpljivo, pažljivo i ozbiljno kao u tim noćnim satima. Na taj su način, zasigurno, već svi besani ljudi svoju nevolju pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji želim strpljenje i, ako je moguće, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a posebno onima vitalnima što se hvališu zdravljem, želim nekad pokoju besanu noć u kojoj će ćutke morati zastati pred prekornom pojavom vlastitog unutrašnjeg života.
Podelite komentar
Herman Hese ⑦ Umeće dokolice, 1905
Hteo bih navesti još i vbaspitnu vrednost nesanice koja svakako zaslužuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica je škola strahopoštovanja - strahopoštovanja sviju stvari, onoga strahopoštovanja koje i najskromniji život može poškropiti mirisom trajno uzvišenog raspoloženja, onog istog strahopoštovanja koje je prvi i najvažniji uslov pesničke i umetničke veličine.
Podelite komentar
Herman Hese ⑤ Umeće dokolice, 1905
U ovom našem užurbanom, opojnom životu zastrašujuće je malo trenutaka kada duša postaje svesna sebe same, kada se život čula i život duha povlači, a duša raskriljena stoji pred ogledalom sećanja i savesti. To se zbiva, možda, kada doživimo veliki bol, možda uz majčin odar, uz bolesničku postelju možda, ili na kraju dužega usamljenog putovanja u prvim satima povratka, no uvek je praćeno smetnjama i setama. U tom je vrednost probdevenih noći. Samo se tada bez silnih spoljnih potresa duša može izraziti, bilo kroz čuđenje ili strah, osudu ili tugu. Duševni život koji vodimo tokom dana nikada nije toliko čist; naša čula u njemu snažno sudeluju, razum se nameće pridodajući osećajima i trunku glasa osude, finu. draž poređenja i finu, razornu draž šale. No duša utonula u snohvaticu ne opire se, pa u toj zavisnosti i potlačenosti koje traju danima i mesecima, proživi pola života sve dok ne kucne njen čas i u jednoj teskobnoj, besanoj noći ne zbaci okove i svekolikom nas punoćom svoga samovoljnoga života iznenadi ili užasne. Dobro nam je s vremena na vreme primetiti da naš život nije samo oblik, da u sebi nosimo moć otpornu na sve spoljne uticaje i nepotkupljivu, da u nama progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Ko zaista nešto jeste i poseduje neku vrstu vere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljenog pogleda.
Podelite komentar