Na mestu razbijenog krčaga ugledala je Bogorodicu: Upravo tu kasnije niče i ovaj čuveni srpski manastir

 
  • 5

U Maloj crkvi, koja je deo kompleksa manastira Đunis, nedaleko od Kruševca, nekada prestonog grada kneza Lazara, i danas se čuva jedan kamen, za koji se vezuje i legenda o nastanku ove svetinje.

Prema predanju, u pitanju je kamen koji je lično Presveta Bogorodica tu bacila, ne bi li pokazala ljudima gde je potrebno da bude podignuta svetinja njoj posvećena.

Devojčica čije je ime bilo Milojka imala je 13 godina kada joj se ukazala Presveta Bogorodica. Predanje o tom događaju danas svedoči o nastanku svetinje, koja je majci Gospoda našeg Isusa Hrista i posvećena.

Manastir Đunis, Srbija Foto: Shutterstock

Razbijen krčag i svetinja

Kako to obično biva u narodnim predanjima, sveci se ukazuju ljudima čistog srca, koji su odabrani. Tako je i Milojka Jocić, tada samo 13 godina stara devojčica iz kruševačkog sela Đunis, bila odabrana.

Jednog dana je tokom radova u polju sa još dve drugarice, Milojka ožednela. Budući najmlađa među njih tri, upravo je ona bila ta koja je trebalo da uzme krčag i ode do izvora u blizini po vodu.

Kada je prišla izvoru da bi sa njega zahvatila vode, kako navodi predanje, Milojka je ugledala Bogorodicu. Uplašivši se, devojčica je ispustila krčag iz ruku i on se razbio. Na mestu na kome su sada bili samo delovi nekadašnjeg krčaga, potekla je voda. Taj izvor deo je današnjeg manastirskog kompleksa.

Manastir Đunis, Srbija Foto: Shutterstock

I baš na tom mestu, ne bi li pažljvo označila gde tačno treba da bude podignta svetinja, Bogorodica je bacila taj kamen, koji se i danas čuva u ovom srpskom manastiru.

Brvnara pa manastir

Nije tajna da su ljudi, kojima su se ukazivali sveci tokom istorije bivali izloženi razlitim, ne tako prijatnim događajima od strane drugih ljudi. Takva sudbina nije zaobišla ni Milojku.

Manastir Đunis, Srbija Foto: Shutterstock

Iako nije uspela da doživi da na mestu kamena, koji je Bogorodica bacila, vidi izgrađenu crkvu, amanet koji je dala svom bratu, ispunjen je ipak kasnije.

Prvobitno je na tom mestu izgrađena brvnara, a tek nešto više od dva veka nakon toga, crkva u selu Đunis postaje i manastir.

Pred sam kraj minulog veka, 1997. godine je prvobitna crkva porušena, da bi samo godinu dana docnije bila izgrađena Mala crkva, koja je i danas deo manastirskog kompleksa. Uz nju, tu su i glavna crkva, koja je posvećena prazniku Pokrova Presvete Bogorodice, kao i izvor vode za koju se veruje da ima lekovita svojstva i manastirski konak.

(Ona.rs / “Manastiriusrbiji.com” )

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Jedinstven festival u Srbiji koji je osvojio i srca Evropljana: "Kruševac kroz oblake"

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Najnovije iz rubrike Putovanja

Komentari

  • Herman Hese ⑨ Umeće dokolice, 1905

    19. decembar 2025. | 03:11

    Taj put od osluškivanja izvora do divljenja doslednosti svega zbivanja te strahopoštovanja pred skrivenom poslednjom tajnom života nećemo preći nikada tako strpljivo, pažljivo i ozbiljno kao u tim noćnim satima. Na taj su način, zasigurno, već svi besani ljudi svoju nevolju pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji želim strpljenje i, ako je moguće, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a posebno onima vitalnima što se hvališu zdravljem, želim nekad pokoju besanu noć u kojoj će ćutke morati zastati pred prekornom pojavom vlastitog unutrašnjeg života.

    Podelite komentar

  • Herman Hese ⑦ Umeće dokolice, 1905

    19. decembar 2025. | 03:08

    Hteo bih navesti još i vbaspitnu vrednost nesanice koja svakako zaslužuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica je škola strahopoštovanja - strahopoštovanja sviju stvari, onoga strahopoštovanja koje i najskromniji život može poškropiti mirisom trajno uzvišenog raspoloženja, onog istog strahopoštovanja koje je prvi i najvažniji uslov pesničke i umetničke veličine.

    Podelite komentar

  • Herman Hese ⑤ Umeće dokolice, 1905

    19. decembar 2025. | 03:05

    U ovom našem užurbanom, opojnom životu zastrašujuće je malo trenutaka kada duša postaje svesna sebe same, kada se život čula i život duha povlači, a duša raskriljena stoji pred ogledalom sećanja i savesti. To se zbiva, možda, kada doživimo veliki bol, možda uz majčin odar, uz bolesničku postelju možda, ili na kraju dužega usamljenog putovanja u prvim satima povratka, no uvek je praćeno smetnjama i setama. U tom je vrednost probdevenih noći. Samo se tada bez silnih spoljnih potresa duša može izraziti, bilo kroz čuđenje ili strah, osudu ili tugu. Duševni život koji vodimo tokom dana nikada nije toliko čist; naša čula u njemu snažno sudeluju, razum se nameće pridodajući osećajima i trunku glasa osude, finu. draž poređenja i finu, razornu draž šale. No duša utonula u snohvaticu ne opire se, pa u toj zavisnosti i potlačenosti koje traju danima i mesecima, proživi pola života sve dok ne kucne njen čas i u jednoj teskobnoj, besanoj noći ne zbaci okove i svekolikom nas punoćom svoga samovoljnoga života iznenadi ili užasne. Dobro nam je s vremena na vreme primetiti da naš život nije samo oblik, da u sebi nosimo moć otpornu na sve spoljne uticaje i nepotkupljivu, da u nama progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Ko zaista nešto jeste i poseduje neku vrstu vere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljenog pogleda.

    Podelite komentar