Duže od tri decenije nije video čoveka: Onda je došao budući car i dao obećanje, ali je zaboravio da ga ispuni

 
  • 0

Priča o nastanku, danas muškog manastira, izgrađenog nedaleko od granice naše zemlje i susedne Republike Severne Makedonije nas vraća u 11. vek. U to doba je na tom području živeo čovek, čije je ime bilo Prohor.

Sama svetinja nalazi se u selu Starac, na padinama planine Kozjak. Tik uz ovaj manastir protiče i tok reke Pčinje.

Gradnja ovog manastira pripisuje se Romanu Diogenu, jednom od vizantijskih careva, koji je ovu svetinju podigao u želji da zahvali Prohoru za proročanstvo kojim ga je darovao jednom prilikom, rekavši mu da će vladati Vizantijskim carstvom.

Život u osami

Daleko od ljudi, u jednoj pećini na području tadašnje Nagoričanske pustinje, boravio je jedan čovek. Predanje o tom delu života potonjeg Svetog Prohora Pčinjskog navodi da je on čak 32 godine živeo potpuno sam u toj pećini.

Društvo su mu pravile uglavnom pustinjske životinje, a hranio se onim što mu je priroda darovala. Tih 32 godine je Prohor proveo u tihovanju i miru, daleko od ljudi.

Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf

Slučaj ili sudbina?

Dugo godina su Ana i Jovan želeli da imaju dete. Moleći se čistog srca Svevišnjem, delili su milostinju onima, kojima je bila potrebna, nadajući se da će im Gospod podariti naslednika.

I onda, kada su došli u starije godine, taj dar je stigao. Rođen je dečak, koga su krstili imenom Prohor.

Iako su njegovi roditelji želeli da ga ožene, kako bi oformio porodicu i on sam imao naslednika, Prohor je imao želju da svoj budući žiot daruje Bogu. Tada je mladi Prohor odlučio da svo zemno bogatstvo koje ima, pruži onima kojima je potrebno, a on se uputio u Nagoričansku pustinju.

Da li slučaj ili možda ipak sudbina, tek nakon 32 godine je prvi put ugledao ljudsko biće. Do tada je dane provodio uglavnom sam, mada su mu različite životinje u tom periodu, sa vremena na vreme pravile društvo.

Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević

U to doba je čovek po imenu Roman Diogen pošao u lov. Zbilo se tako da srna, koju je želeo da ulovi, jednostavno uspe da pobegne i krene put Nagorčinakse pustinje. Kako je to bila jedna od životinja, kojoj je Prohor ranije davao hranu, to se ona pravo ka njemu i uputila, a za njom i Roman Diogen.

Tada se zbio događaj koji je i doveo do gradnje svetinje na obalama reke Pčinje, posvećene ovom svecu. Prozorljiv, kakav je bio, Prohor je prozborio koju sa Romanom, rekavši mu da je vreme da krene put Carigrada, budući da mu je Svevišnji predoredio carsku titulu.

Pa ipak, iako je bio oduševljen kada je to čuo i zahvalan starcu, koji je živeo u Nagoričanskog pustinji duže od tri decenije, nekako se zbilo da Roman Diogen zaboravi na to da je Prohoru dao obećanje.

Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević

Od tog događaja prošlo je još tri decenije, ali je, sada vizantijski car jednostavno to obećanje zaboravio. Zato se dogodilo da mu se u snu javio upravo Prohor Pčinjski i podsetio ga na obećanje koje je dao.

Kako nije mogao da ga pronađe, to on na mestu na kome se sa Prohorom jednom susreo, podiže svetinju. Ali ga je mučilo što nije znao gde je Prohor i da li je uopšte živ. Zbilo se tako da mu se ovaj svetac još jednom javio u snu, uputivši ga u to da njegove zemne ostatke treba da traži na mestu, na kome je ovaj sveti starac i proveo veći deo svog života.

Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević
Prohor Pčinjski manastir Foto: Telegraf/M.Đorđević

Nova svetinja

Iako je podigao crkvu na mestu, na kome su se susreli, čini se da to baš i nije Prohorova želja. Zato je Roman Diogen novu svetinju podigao na mestu, na kome je pronašao njegove zemne ostatke.

Misleći da tako treba, on uze mošti i prenese ih u prvobitnu crkvu, koju je u slavu Svetog Prohora Pčinjskog ranije podigao. Ali se zbilo da su se one, prema legendi, uvek “vraćale” u onu pećinu, u kojoj je Sveti Prohor Pčinjski u tihovanju proveo veći deo svog ovozemaljskog života.

Shativši da im je baš tu mesto, Roman Diogen ih i pohrani u manastiru, na obalama reke Pčinje, u kome se i danas nalaze.

(Ona.rs / “Zadužbine Nemanjića” )

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Srpska svetinja odoleva vekovima: Manastir Đurđevi stupovi vladarska zadužbina Stefana Nemanje

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Putovanja