Pričalo se da je muško, muž je tukao, od roditelja krila da ima rak: Volela je cela Juga, a gde je danas?

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: MN Press

Kad zakoračiš na teren i svi gledaju samo u tebe – ne zato što si najlepša, već zato što si „prevelika“. Kad si jača od svakog muškarca na parketu, a slabija od šamara koji dočekuješ kod kuće. Kad si simbol nepobedivosti, a u sebi kriješ najtežu dijagnozu. Onda si – Razija Mujanović.

Nekada je bila lice sa razglednica, pobednica iz sportskih rubrika, ikona ženskog sporta bivše Jugoslavije. Danas živi daleko od reflektora, ali i dalje se čuje njen glas – tih, dostojanstven i nepokolebljiv.

Njena priča nije samo o sportu. To je priča o ženi koja je preživela sve – poruge, nasilje, razočaranja, bolest – i opet ostala uspravna.

Devojčica koja je porasla preko noći – i nikad se nije zaustavila

Rođena je 1967. u Ratkovićima, malom mestu u blizini Čelića, u BiH. Imala je samo 14 godina kada je došla u Tuzlu da trenira košarku – i već tada je imala 198 centimetara.

Trener Mihajlo Vuković prepoznao je nebrušeni dijamant i uveo je u svet ozbiljne košarke. Sa Jedinstvom iz Tuzle je već 1989. osvojila Prvenstvo Evrope, a zatim je usledila blistava karijera u Italiji, Španiji, Brazilu, Mađarskoj

Sa reprezentacijom Jugoslavije uzela je srebro na Olimpijadi u Seulu 1988., a kasnije igrala i za reprezentaciju BiH.

Foto MN Press

Zvali su je „muško“, a ona je odgovarala – trojkama

Njena visina i snaga izazivale su divljenje i nelagodnost, posebno među protivničkim timovima i navijačima. Često su joj dobacivali uvrede: „Je l' si ti žensko uopšte?“, „Pogledaj na šta ličiš“

Jednom prilikom, dok je silazila s terena posle serije pogrdnih komentara, obratila se treneru. Njegov odgovor postao je legendarna anegdota:

„Ma igraj, Razo, boli te k***c.“

I igrala je. I to kako.„Što su me više provocirali, ja sam bolje igrala“, rekla je kasnije kroz smeh – ali i sa tugom u očima.

Na terenu sila – kod kuće lom

I dok je na parketu bila sila prirode, u privatnom životu je prošla kroz psihičko i fizičko nasilje. Prvi brak joj je doneo više bola nego podrške – a ono što su mediji tada prenosili uz navodnu diskreciju, Raza je kasnije potvrdila: trpela je batine.

Napustila je supruga. Kasnije je pokušala drugi put – ali i taj brak se završio. Ovog puta ne zbog nasilja, već – kako je sama rekla – zbog nerazumevanja i različitih pogleda na život.

Heroina koja je rak pobedila bez drame i bez samosažaljenja

Pre nekoliko godina, Razija je obolela od karcinoma dojke. O dijagnozi su znali svi – osim njenih roditelja.

„Nisam im rekla. Bili su stari, bolesni. Nisu to mogli da izdrže. Moja braća i sestre su znali. Oni su plakali, a ja sam ih tešila.“

U njenom stilu – bez patetike, bez poziva za sažaljenjem. Samo odlučnost.

„Nećete vi mene oplakivati živu. Ja sam živa i živeću. Ako sam prebrodila sve poruge, udarce i poraze – prebrodiću i ovo. I jesam.“

Rak je pobedila. I danas mirno govori o tome, kao o još jednoj pobedi na terenu – samo što ovaj put nije bilo publike da aplaudira.

Danas: tiha snaga u senci sporta

Razija Mujanović je danas članica Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine, a 2017. godine je primljena u FIBA Kuću slavnih – najveće priznanje koje jedan košarkaš ili košarkašica može dobiti. Tri puta je proglašena za najbolju evropsku košarkašicu (1991, 1994. i 1995. godine) prema izboru italijanskog sportskog magazina La Gazzetta dello Sport.

Živi mirno, bez skandala, bez pompe. Ne traži titule ni odlikovanja – sve ih je već osvojila. A osvojila je i najvažniju od svih – dostojanstvo.

Zatvorena vrata, ali otvoreno srce

Jednom je u intervjuu rekla da se ne ljuti na ljude koji su joj se rugali:

„To su bili neuki ljudi. Meni je košarka sve dala. Putovala sam, upoznala svet, bila najbolja, i opstala. Nema šta da zamerim.“

Ona nije samo bivša košarkašica. Nije ni samo preživela žena. Ona je ogledalo borbe mnogih – onih koje nikada ne odustaju.

(Ona.rs /Žena)