Lekari je ignorisali, govorili da je bol u nozi samo upala, a onda zamalo da je odseku: Danas trči za sinom
Grejsi Batler imala je samo 18 godina kada je prvi put osetila bol u nozi. U početku nije pridavala tome veliku pažnju, ali bol je ubrzo postajao nepodnošljiv. Posetila je svog lekara, koji je sumnjao na obične bolove u mišićima, a kasnije i na upalu tetive, i poslao je kući. Ni fizikalne terapije ni gelovi za mišiće nisu pomagali.
Jednog jutra, nakon noćnog izlaska, Grejsi se probudila i shvatila da više ne može da hoda. Hitno je prebačena u bolnicu, gde je obavljena rendgenska snimka i biopsija. Rezultat je bio zastrašujući – bol u nozi nije bio posledica obične upale, već sarkom vretenastih ćelija, retki i agresivni oblik raka kostiju.
"Moja porodica i ja bili smo u potpunom šoku", priseća se Grejsi, danas 32-godišnjakinja. Njeno život se iz korena promenio u trenutku.
Borba sa hemioterapijom i strah od amputacije
Odmah je započela agresivnu hemioterapiju. Lekari su joj rekli da postoji mogućnost da izgubi nogu i upozorili je da će šanse da postane majka biti gotovo nikakve. Nije bilo vremena ni za zamrzavanje jajnih ćelija, što je Grejsi ostavilo u strahu i bespomoćnosti.
Podršku joj je pružala organizacija Teenage Cancer Trust, specijalizovana za brigu o mladima obolelima od raka. Čitave nedelje provodila je u bolnici, boreći se sa infekcijama i nuspojavama hemoterapije, dok je telo stalno bilo na ivici snage.
Revolucionarna operacija i mukotrpan oporavak
Četiri meseca nakon dijagnoze, Grejsi je podvrgnuta eksperimentalnoj operaciji: uklonjena joj je tibija, izložena zračenju da se unište ćelije raka, a zatim vraćena u nogu i učvršćena metalnim pločicama.
"Operacija je bila revolucionarna, ali oporavak je bio nepodnošljiv. Rana od 20 centimetara nije zaceljivala zbog hemioterapije, infekcije su se vraćale, a telo se borilo na granici izdržljivosti. Hemioterapija je izazivala opekotine kože i unutrašnje čireve", priseća se Grejsi.
Lekari su morali privremeno da prekinu hemioterapiju kako bi joj telo povratilo snagu, a nakon šest meseci borbe sa sepsom i višestrukim operacijama, Grejsi je uspela da stabilizuje stanje noge. Prošla je brojne fizikalne terapije i zahvate kako bi povratila funkcionalnost noge.
Nemoguće je postalo moguće: Majčinstvo i novi život
Uprkos svim teškoćama, Grejsi je ostvarila svoj san o majčinstvu. Ona je 2015, dok je još nosila metalni okvir za nogu, rodila je svog sina Ruoa, koji danas ima deset godina. "Moj sin je pravo čudo, dokaz da se ponekad nemoguće ipak dogodi. Rekli su mi da neću moći da imam decu, a on je moj najveći blagoslov", kaže Gresi.
Danas Grejsi volontira u hospiciju u Rateramu, pomažući drugima koji se bore sa teškim bolestima. Posebno ističe značaj Teenage Cancer Trust-a, koji joj je pružio specijalizovanu negu i podršku tokom najtežih trenutaka.
"Iskustvo sa rakom oblikovalo me je u osobu koja sam danas. Gledam na sve sa zahvalnošću – jer sam živa, imam funkcionalnu nogu i sina sa kojim delim svaki dan. Sećanja na vreme provedeno uz Teenage Cancer Trust su nezaboravna i dala su mi snagu da ponovo pokrenem svoj život", dodaje Grejsi.
(Ona.rs)