Reči Olje Balašević, 4 godine nakon Đoletove smrti, kidaju dušu: O ranama, detinjstvu i onome što ostaje

N. K.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Facebook/Beba Balašević

Ljubavna priča Olivere i Đorđa Balaševića počela je pre više od četiri decenije i ostaće zapamćena kao najlepša realizacija ljubavnog romana. Đole, Panonski mornar, sada plovi nebeskim vodama, ali njegova Olja ga neguje u sećanju.

Kako je sve počelo?

Davne 1979. godine,  ona se, kao uspešna gimnastičarka, spremala za Olimpijske igre u Moskvi, a radila je i preko studentskog servisa kako bi se izdržavala. Nije izlazila, jer nije imala novca, a majka joj je uporno govorila da je vreme da se "skrasi", pokazajući joj Đoletovu fotografiju u novinama, "sa nekim baš takvim".

Posle nedelju dana prolazila je Limanom i prošla baš pored Đorđa, koji je, kako se seća, šmekerski stajao sa drugovima, u maslinastim somotskim pantalonama i kratkom crnom kaputiću, i držao ruke u džepovima.

- Ja dignem nos, koračam i polako mu ulazim u kadar. On je na trenutak prestao da zabavlja drugove, okrenuo se prema meni i rekao: "Pa, dobro gde si ti?!".

I tako je nastao čuveni hit.

- Bila sam užasno stidljiva i zatvorena. Zbunila sam se, ipak je on već bio poznat, preispitivala se u sebi da nisam možda nešto pogrešila. Prošla sam i ne osvrćući se, toliko mi je bilo glupo. Kasnije, kada sam ga podsetila na taj događaj, rekao mi je da nema pojma šta mu je bilo, jer on u životu nikad nikome ranije nije dobacio na ulici.

Ključni susret dogodio se na novosadskom Štrandu, gde je Olja "kupila" Đoleta upravo svojom stidljivošću, a on nju manirima.

- Odem ja na pontonac i krenem sa repertoarom -  šraub levo, šraub desno, salto, vrtim ja ko luda, skupila se gomila sveta, izronim, a on i dalje zamišljeno gleda negde u nebo. Svi me gledaju, samo on ne. Toliko sam se naskakala da mi se zavrtelo u glavi. Došla sam do njega u pesak, a on je očekivao neku ekipu: "Idem ja sada da igram fudbal, a ti se malo sunčaj, vidi kako si mi bela." E, kad je već rekao to prisvojno "si mi bela", pomislila sam odmah: "Oženi me, vodi me kući". Za razliku od njega, ja sam gledala kako on igra fudbal, misleći, da - ako je neki bezveznjak - da ga više i ne pogledam. Ali, čak i glavni Maradona je tog dana mogao da dode kod Đorđa po neke lekcije iz fudbala. Sve žene su nosile toples i minijaturne bikinije, a ja sam namerno obukla crni zatvoreni kupaći do grla, pozvala ga u vodu, testirajući njegove namere, a on je odbio.

Đole i Olivera su se ubrzo venčali, a njegova ljubav ostaće upisana u istoriju - kroz svaki stih koji joj je posvetio.

Šta ostaje?

Mag lirike napustio nas je 19. februara 2021. godine, a Olja ga se ovako seća.

- Život je, eto, za mene smislio još jednu kalvariju. Otišao je i on... Ne aplaudiraju oni meni, oni aplaudiraju tom večitom dečaku.

- Đorđe je bio najbolji tata na svetu. Kada se zaljubljuješ, ne razmišljaš kakav će taj čovek biti otac. Zaljubljuješ se jer je proradila hemija, nešto ti je tu zabavno, duhovito, zgodno, sve ono što može biti samo libido. Zaljubljuješ se bez te premise. A ja sam imala tu sreću da je on bio najbolji otac i suprug. Moje detinjstvo, i tegoba koja je proizišla iz njega, zauvek ostaju. Ne mogu da se kompenzuju. Ali ja sam imala princa - rekla je Olja za "Una" televiziju.

(Ona.rs)