Švedske usne su novi hit za filere: Daju punoću bez prenaglašenog izgleda, razlika se najbolje vidi iz profila

M. M.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Ona.rs

Trendovi u estetskoj medicini sve više se udaljavaju od izrazito naglašenih usana i okreću prirodnijem izgledu, u kojem se volumen dodaje pažljivo, uz poštovanje proporcija lica. Umesto da usne budu upadljivo izbačene unapred, cilj je da izgledaju punije, ali da zadrže svoju meku konturu i prirodan oblik.

Jedna od tehnika o kojoj se sve više govori jesu takozvane "švedske usne". Ovaj pristup oblikovanju usana hijaluronskim filerima zasniva se na preciznijem raspoređivanju materijala unutar tkiva, kako bi se postigla punoća bez preteranog isticanja usana u profilu.

Naziv je povezan sa švedskom lekarkom Rebekom Gardel, koja je razvila sopstvenu metodu. Ipak, važno je znati da je reč o tehnici aplikacije filera, a ne o potpuno novom materijalu, niti postoji garancija da će rezultat kod svake osobe izgledati isto.

Šta su zapravo švedske usne?

Osnovna ideja ove tehnike jeste da se volumen gradi unutar usana, uz kontrolu njihovog izbočenja prema napred. Posebna pažnja posvećuje se prirodnim udubljenjima i rasporedu tkiva, umesto da se filer koncentriše samo uz ivicu gornje usne.

Kod nekih drugih pristupa povećanju usana naglašava se kontura ili se dodatno ističe Kupidonov luk, odnosno udubljenje na sredini gornje usne. Kod švedske tehnike cilj je da se poveća vidljiva visina i punoća, a da se iz profila ne dobije previše isturen izgled.

Upravo se iz profila najlakše uočava razlika između prirodnije oblikovanih usana i onih kod kojih je volumen previše naglašen. Ipak, konačan rezultat zavisi od anatomije usana, količine filera, prethodnih tretmana i iskustva osobe koja izvodi proceduru.

Zašto se koristi kanila?

U ovoj tehnici često se koristi kanila, tanka cevčica sa tupim vrhom koja omogućava da se filer rasporedi kroz tkivo iz manjeg broja ulaznih tačaka. U poređenju sa iglom, takav pristup može da smanji broj uboda, a kod nekih osoba i pojavu modrica.

Međutim, kanila sama po sebi ne garantuje bolji ili bezbedniji rezultat. Za konačan izgled važni su mesto i dubina aplikacije, kao i poznavanje anatomije usana, kroz koje prolaze krvni sudovi i drugi osetljivi delovi tkiva.

Iako se ovom metodom teži ravnomernijem raspoređivanju hijalurona, tretman i dalje nosi rizike koji prate injektovanje filera. Mogu se javiti otok, modrice, asimetrija i čvorići, dok su retke vaskularne komplikacije ozbiljne i zahtevaju hitnu reakciju stručnjaka.

Švedske ili ruske usne: U čemu je razlika?

Kod klasičnog povećanja usana filer može da se aplikuje na različita mesta, u zavisnosti od toga da li je cilj veća punoća, korekcija asimetrije ili naglašavanje konture. Rezultat zato može da bude veoma različit od osobe do osobe.

Ruska tehnika uglavnom se povezuje sa vertikalnim aplikacijama iglom, kojima se naglašavaju visina crvenog dela usana i Kupidonov luk. Takav pristup može da stvori izraženije oblikovane usne, ali rezultat zavisi od načina izvođenja i prirodne anatomije.

Švedska tehnika, s druge strane, naglasak stavlja na popunjavanje prirodnih udubljenja i kontrolu izbočenja usana prema napred, često uz upotrebu kanile. Razlika nije samo u instrumentu već i u načinu na koji se planira raspored volumena.

Nijedna tehnika nije univerzalno najbolja za sve. Ako su usne ranije više puta tretirane, hijaluron može biti neravnomerno raspoređen ili se proširiti izvan prirodne konture. U takvim slučajevima nova aplikacija nije uvek pravo rešenje, pa lekar može proceniti da li je potrebno prethodno uklanjanje dela filera.

Da li švedske usne daju trajniji i bezbedniji rezultat?

Prirodniji izgled ne znači automatski da je tretman bez rizika ili da rezultat traje duže. Hijaluronski fileri se vremenom razgrađuju, a trajanje efekta zavisi od vrste preparata, količine, individualnih karakteristika i načina na koji se usne pokreću tokom govora, smejanja i jela.

Ponavljane aplikacije mogu da izazovu promene u tkivu, uključujući fibrozu, odnosno stvaranje ožiljnog tkiva koje može da utiče na mekoću usana. Za sada nema dovoljno dokaza da švedska tehnika dugoročno bolje sprečava takve promene u odnosu na druge metode.

Zato je pre tretmana važno razgovarati sa kvalifikovanim lekarom koji ima iskustva u primeni filera. Potrebno je razmotriti postojeći oblik usana, prethodne procedure, očekivani rezultat i moguće komplikacije, umesto da se odluka donosi samo na osnovu fotografija sa društvenih mreža.

Trend "švedskih usana" uklapa se u širu želju za diskretnijim estetskim korekcijama, ali najprirodniji rezultat ne zavisi samo od naziva tehnike. Najvažniji su individualni pristup, realna očekivanja i stručna procena toga šta se bezbedno može postići.

(Ona.rs / Lepa i srećna)