Šta se u detinjstvu u glavu ulije, to se u braku na sto prospe: Voislav Ilić pričao nam je gde roditelji greše
Ima li išta teže za jednog roditelja od toga da gleda svoje dete kako pati u sopstvenoj kući, a ne zna gde je zapravo pokleklo? Često iz najbolje namere, žureći da vam kćeri budu primerne, valjane i mirne, nesvesno im tovarite na leđa teret koji jedva nose kad odrastu, a onda se sutradan čudite kraj koga ležu i zašto trpe ono što se trpeti ne dá.
U razgovoru za portal Ona.rs, poznati pisac, pravnik i trener za lični razvoj Voislav Ilić otvorio je dušu o starim ranama naše tradicije, o tome kako od malih nogu nehotice pravite buduće žrtve ili nasilnike, ali i o tome kako promašen brak ne mora biti večita osuda jer, ruku na srce, u mnogim krajevima Srbije i dalje žive ona stara pravila od kojih se poštenom čoveku ježi koža.
Nije tajna da se u manjim mestima i selima i dalje drži do onog starinskog "ćuti, ćero, nije to ništa strašno, proći će, čuvaj kuću i brak". Dok devojčice od malena učite da saviju glavu i ne ulaze u rasprave, dečacima branite da budu ljudi od krvi i mesa - i ni jedno od toga nije dobro.
- Sa druge strane je isto pogrešno učenje muškaraca da uvek moraju da budu jaki, da ne smeju da pokažu emocije, da ne smeju da zaplaču, niti da pokažu svoje strahove - veli sam Voislav.
I tako umesto spremnog muškarca dobijate nekoga ko ne ume otvoreno da razgovara, a devojčici uskraćujete pravo da se izbori za sebe i naglas kaže šta je boli.
Gde je nestala dečja duša?
Onaj najosetljiviji deo odgoja događa se, kako kaže, dok su deca još sasvim mala. Karakter deteta se, kako nauka i život potvrđuju, zameće i oblikuje od treće do pete godine. Upravo tada bi otac i majka morali najviše da budu uz dete, da ga slušaju i uče kako da nosi svoje radosti i tugu.
Međutim, šta se danas najčešće radi čim dete prohoda?
U žurbi da ugrabite malo mira ili pozavršavate kućne poslove, pružite detešcu telefon u ruke. Kako Voislav oštro primećuje, to malo stvorenje bez ikakvog filtera za dobro i zlo počinje da lista svetske mreže i upija sve što mu se servira. Tako gube autentičnost - svi počinju da liče jedni na druge, nose istu odeću, idu u iste teretane i šminkaju se po istom kalupu.
Niti je ona tvoj pešak, niti si ti njen car - Brak je kad oboje igrate sa iste strane šahovske table
Kada sutradan to dete poraste i stupi u brak, počinju pravi ispiti.
Mnogi zaborave da kuća ne opstaje na inatu, ali ni na savijanju kičme pred svakim hirom.
- Ja ne želim partnerku koja će hteti sve ono što ja zamislim. Nije ona moj pešak na šahovskoj tabli pa ću ja da vučem poteze, dakle, moramo zajedno, to je naša zajednička partija - daje Voislav na to slikovit prikaz koji, čini se, pogađa pravo u metu.
Niko ne kaže da treba praštati i trpeti psihičko ili fizičko nasilje - tu razgovora nema - ali uvek se, prema Voislavu, mora naći mesta za kompromis oko sitnica. Nažalost, u poslednjih deset godina, u ovoj brzini gde nam je sve na dlanu, ljudi sve lakše odustaju i traže "leptiriće u stomaki" negde sa strane umesto da sednu za sto i porazgovaraju kȏ ljudi.
Gledajte majku i oca u kući, pa ćete znati kakav će zet sutra doći za sto
Nijedno dete ne uči o ljubavi iz knjiga, nego iz onoga što gleda svakog dana pod svojim krovom. Ako u kući gleda poštovanje i toplinu, to će tražiti i za sebe. Ako pak odrasta uz svađu, mržnju i trpljenje, nesvesno će krenuti istim putem.
- Milion takvih klijentkinja imam koje su gledale u svojoj primarnoj porodici da majke trpe nasilje i one su podsvesno birale takve partnere da budu isti kao njihovi očevi. Nije više Nikola, sad je Marko, i to je tragično - otkriva nam Voislav Ilić gorku istinu sa kojom se susreće u radu.
Međutim, nije sve zapaćeno u crno. Devojke i mladići mogu kroz život, kroz dobre ljude i drugačije domove sa kojim se susretnu, da uvide kako ljubav nisu batina, ćutanje i strah. Najvažnije je da naučite vaše kćeri da pogrešan izbor partnera nije smak sveta i da uvek imaju kome da se vrate i govore o svojoj muci.
Ovo je tek mrvica onoga o čemu smo divanili sa Voislavom Ilićem, a ceo razgovor vas čeka na našem YouTube kanalu.
(Ona.rs)