Holivud joj je ukrao detinjstvo sa samo 13 godina: Terali su je da gladuje i daju joj tablete
Bila je devojčica koja je pevala tako da je ostavljala bez daha. Publika ju je obožavala, kamere su je volele, a Holivud je u njoj video buduću zvezdu. Međutim, iza osmeha devojčice koja je u "Čarobnjaku iz Oza" otpevala čuvenu pesmu "Over the Rainbow" krila se priča o pritiscima, iscrpljenosti i životu koji je počeo da se raspada mnogo pre nego što je postala odrasla žena.
Fransis Etel Gam, svetu poznatija kao Džudi Garland, i danas važi za jednu od najvećih glumačkih i muzičkih ikona 20. veka. Dobitnica je Oskara za mlade glumce, Zlatnog globusa, Gremija i brojnih drugih priznanja, ali iza blistave karijere ostala je jedna od najtužnijih priča iz zlatnog doba Holivuda.
Kada je Holivud odlučio kako devojčica treba da izgleda
Džudi je rođena 1922. godine u Minesoti, a na sceni se našla gotovo čim je prohodala. Sa sestrama je nastupala u porodičnoj tački, a već sa 13 godina potpisala je ugovor sa čuvenim studijom MGM.
To je bio trenutak koji joj je promenio život.
Ušla je u svet glamura, ali i sistem koji je tada od mladih glumaca zahtevao apsolutnu poslušnost. Studio je odlučivao gotovo o svemu, od toga kako će izgledati, šta će jesti, koliko će spavati i kojim tempom će raditi.
Džudi se nije uklapala u tadašnje holivudske ideale lepote. Dok su njene koleginice, poput Ave Gardner, Elizabet Tejlor i Lane Tarner, predstavljane kao oličenje glamura, njoj su često govorili da nije dovoljno lepa.
Kasnije je reditelj Čarls Voters rekao da je, uprkos ogromnom talentu i uspehu, Džudi sebe doživljavala kao "ružno pače", verujući da nikada neće biti dovoljno dobra.
Mnogi biografi smatraju da su upravo te godine ostavile dubok trag na njeno samopouzdanje.
Dijete, tablete i iscrpljenost postali su svakodnevica
Jedna od najmračnijih strana starog Holivuda bila je praksa davanja lekova mladim glumcima kako bi mogli da izdrže iscrpljujući tempo rada.
Prema brojnim biografijama i svedočenjima ljudi koji su sa njom radili, Džudi je još kao tinejdžerka dobijala stimulanse kako bi ostala budna tokom dugih snimanja, a zatim i sedative kako bi mogla da zaspi.
Istovremeno je bila pod stalnim pritiskom da održava nisku telesnu težinu, pa su dijete, iscrpljujući rasporedi i lekovi postali deo njene svakodnevice.
Danas stručnjaci upravo ovakve uslove rada navode kao primer prakse koja nikada ne bi smela da bude prihvatljiva u industriji zabave.
"Čarobnjak iz Oza" doneo joj je besmrtnost, ali ne i mir
Film "Čarobnjak iz Oza" iz 1939. godine pretvorio je Džudi Garland u svetsku zvezdu.
Njena interpretacija pesme "Over the Rainbow" postala je jedna od najpoznatijih filmskih numera svih vremena, a lik Doroti obeležio je istoriju kinematografije.
Ipak, iza kulisa nije sve izgledalo bajkovito.
Snimanje je bilo izuzetno naporno, a mlada glumica radila je pod ogromnim pritiskom. Kasnije je govorila da je slava došla mnogo brže nego što je bila spremna da je podnese.
Privatni život pun uspona i padova
Tokom života udavala se pet puta i dobila troje dece, među kojima je i slavna glumica i pevačica Lajza Mineli.
Borila se sa finansijskim problemima, psihičkim iscrpljenjem i zavisnošću od lekova, a nekoliko puta pokušavala je da se vrati na scenu spektakularnim koncertima.
Uprkos svemu, publika joj je ostala verna do kraja života. Njeni nastupi bili su rasprodati, a mnogi su govorili da je upravo na sceni pronalazila jedini pravi mir.
Priča koja je promenila Holivud
Džudi Garland preminula je 1969. godine u 47. godini života od slučajnog predoziranja barbituratima, što je potvrđeno i zvaničnom istragom.
Njena sudbina danas se često navodi kao jedan od najupečatljivijih primera kako je nekada funkcionisao Holivud, posebno prema deci i mladim glumcima.
Zbog priča poput njene, ali i iskustava mnogih drugih zvezda tog vremena, filmska industrija je tokom decenija počela da uvodi stroža pravila o zaštiti maloletnih glumaca, radnom vremenu i uslovima rada.
Džudi Garland ostala je upamćena po glasu koji je osvojio svet, ali i po životu koji pokazuje da slava ne može da zaštiti čoveka od usamljenosti, pritisaka i posledica koje ostavljaju godine provedene pod reflektorima. Danas, više od pola veka nakon njene smrti, njena priča nije samo priča o velikoj umetnici, već i opomena koliko visoka može biti cena uspeha kada detinjstvo postane posao, a čovek važniji kao zvezda nego kao ljudsko biće.
(Ona.rs)