Pojedite 3 lista čuvarkuće čim ustanete: Evo zašto se ovaj stari običaj prenosi generacijama
Gotovo da nema starije kuće u kojoj se nekada nije našla čuvarkuća. Ova otporna biljka rasla je u saksijama, dvorištima, pa čak i na krovovima, a osim što joj se pripisivalo da "čuva kuću", generacijama se koristila i u narodnoj medicini.
Jedan od starih običaja podrazumeva da se ujutru, čim se ustane, pojedu tri lista čuvarkuće, na prazan stomak, pre kafe i doručka. Neki ih žvaću, dok drugi samo isisaju sok, a ostatak lista bace.
Ipak, kada je zdravlje u pitanju, važno je napraviti razliku između narodnog iskustva i onoga što je naučno potvrđeno. Čuvarkuća jeste zanimljiva biljka, ali ne treba je posmatrati kao lek niti kao zamenu za terapiju.
Šta se nalazi u listu čuvarkuće
Čuvarkuća, latinskog naziva Sempervivum tectorum, pripada sukulentima i ima mesnate listove ispunjene bistrom, sluzavom tečnošću. Upravo se taj sok vekovima koristio u različite svrhe.
List sadrži tanine, sluzave materije, organske kiseline i jedinjenja iz grupe polifenola. Zbog toga se čuvarkući pripisuju određena antioksidativna svojstva, ali prisustvo ovih jedinjenja samo po sebi nije dokaz da biljka leči neku bolest.
Ukus joj je oštar i kiselkast, pa ne prija svima. U tradicionalnoj upotrebi tri lista uzimala su se brzo, odmah nakon buđenja.
Kako se čuvarkuća tradicionalno koristila
Čuvarkuća se kod nas mnogo češće koristila spolja nego kao namirnica. Prelomljen list stavljao se na ubode insekata, žuljeve i kožu nadraženu suncem, prvenstveno zbog osećaja hlađenja koji daje njen sok.
Poznata je i tradicionalna upotreba soka kod bola u uhu. Međutim, upravo kod ove primene potreban je poseban oprez i ne treba stavljati biljni sok u uvo ako postoji sumnja na oštećenje bubne opne.
Kada se uzima na usta, čuvarkući se pripisuju različiti efekti, od boljeg varenja do umirivanja stomaka. To su tradicionalna iskustva koja se prenose generacijama, ali ne predstavljaju dokaz da će tri lista svakog jutra zaista proizvesti određeni zdravstveni efekat.
Šta kažu istraživanja
Laboratorijska ispitivanja ekstrakata čuvarkuće ukazuju na antioksidativno i blago antimikrobno delovanje. Takvi rezultati jesu zanimljivi, ali treba imati na umu da su dobijeni u laboratorijskim uslovima, a ne kroz kvalitetne kliničke studije na ljudima.
Nema dovoljno dokaza da jedenje čuvarkuće može da snizi krvni pritisak, šećer ili holesterol, niti da leči neku konkretnu bolest. Zbog toga ovu biljku ne treba predstavljati kao terapiju.
Drugim rečima, činjenica da se neki običaj prenosi vekovima govori mnogo o tradiciji, ali sama po sebi nije dokaz medicinske delotvornosti.
Ko bi trebalo da bude oprezan
Trudnice i dojilje, kao i mala deca, ne bi trebalo da uzimaju čuvarkuću na svoju ruku, jer nema dovoljno podataka o bezbednosti takve upotrebe.
Oprez je potreban i kod osoba koje koriste redovnu terapiju. Ako uzimate lekove za pritisak, štitnu žlezdu ili lekove koji utiču na zgrušavanje krvi, pre uvođenja bilo koje biljke u svakodnevnu upotrebu treba razgovarati sa lekarom.
Ako se čuvarkuća koristi na koži, kod nekih ljudi može izazvati crvenilo ili peckanje. Zato je razumno prvo proveriti kako koža reaguje na maloj površini.
Posebno treba biti oprezan sa tradicionalnim korišćenjem soka u uhu. Ako se uz bol jave temperatura, gnojni iscedak, nagli pad sluha ili veoma jak bol, kućni lek nije dovoljan i potrebno je obratiti se lekaru.
Zašto je čuvarkuća ostala deo naših kuća
Čuvarkuća je jedna od onih biljaka koje su opstale gotovo bez posebne nege. Traži malo zemlje i sunca, lako se razmnožava i njeni izdanci su se generacijama jednostavno delili od jedne kuće do druge.
Upravo zato je postala deo domaće tradicije. Neko bi od komšije dobio nekoliko mladica, posadio ih kod svoje kuće, a zatim ih godinama kasnije prosledio dalje.
Možda je upravo u tome i najveća vrednost priče o čuvarkući - ne u obećanju da tri lista mogu da reše zdravstveni problem, već u činjenici da je ova skromna biljka vekovima bila deo svakodnevnog života i porodičnih običaja.
(Ona.rs / Krstarica)