Sazreva baš sada, a zovu ga "biljkom srca": Ne uzimajte ga olako ako pijete terapiju
Sitni crveni plodovi gloga tokom jeseni prekrivaju žbunove i ivice šuma, ali ih većina ljudi samo zaobiđe. Ova samonikla biljka vekovima se povezuje sa srcem i cirkulacijom, dok njeni plodovi kriju čitav niz korisnih jedinjenja. Ipak, glog nije bezazlen kućni lek i zahteva poseban oprez ako se uzima uz terapiju.
Glog je jedna od onih biljaka koje gotovo svi prepoznaju, ali malo ko zaista koristi. Njegove bele cvetove viđamo u proleće, dok se sitni crveni plodovi pojavljuju krajem leta i sazrevaju tokom septembra i oktobra.
Raste uz puteve, na obodima šuma, livadama i zapuštenim površinama, a zbog trnovitih grana vekovima je služio i kao prirodna ograda. Pripada porodici ruža, isto kao jabuka, kruška i šipurak.
U narodnoj medicini dobio je naziv "biljka srca", ali ta romantična etiketa zahteva objašnjenje. Glog može biti zanimljiva jesenja namirnica, ali koncentrovani ekstrakti, kapsule i tinkture nisu isto što i nekoliko plodova u džemu ili čaju.
Šta se nalazi u plodovima gloga?
Plodovi gloga sadrže polifenole, flavonoide, proantocijanidine, fenolne kiseline i prirodne pigmente. Među proučavanim jedinjenjima nalaze se epikatehin, kvercetin, hlorogenska kiselina i različiti proantocijanidini.
Ove materije imaju antioksidativno delovanje, što znači da učestvuju u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Sastav ploda može da varira u zavisnosti od vrste gloga, zrelosti, podneblja i načina prerade.
Plod sadrži i pektin, zbog čega je pogodan za pripremu džemova, želea i voćnih namaza. Ipak, prisustvo korisnih jedinjenja ne znači da glog može da spreči ili izleči određenu bolest.
Zašto glog nazivaju "biljkom srca"?
Glog se u evropskoj i drugim tradicionalnim medicinama dugo koristio za tegobe povezane sa srcem, cirkulacijom i varenjem. Danas se preparati na bazi njegovih listova, cvetova i plodova prodaju kao čajevi, kapi, kapsule i standardizovani ekstrakti.
Ipak, američki Nacionalni centar za komplementarno i integrativno zdravlje navodi da za većinu zdravstvenih tvrdnji nema dovoljno kvalitetnih dokaza. Glog je najviše proučavan kod osoba sa srčanom insuficijencijom, ali rezultati nisu jednoznačni.
Nema dovoljno dokaza da se zaključi da glog pomaže kod angine, poremećaja srčanog ritma, naslaga u arterijama ili drugih ozbiljnih kardiovaskularnih problema. Zbog toga se ne sme koristiti kao zamena za terapiju koju je propisao lekar.
Naziv "biljka srca" govori pre svega o njegovoj dugoj tradicionalnoj upotrebi, a ne predstavlja potvrdu da leči srčana oboljenja.
Plod kao hrana nije isto što i suplement
Nije isto pojesti malu količinu prerađenih plodova i uzimati koncentrovani ekstrakt svakoga dana.
Džem, žele, sos ili napitak od gloga sadrže znatno manje aktivnih materija od kapsula, tinktura i standardizovanih preparata. Kod suplemenata je koncentracija viša, pa raste mogućnost neželjenih dejstava i interakcija sa lekovima.
Ni prirodno poreklo ne garantuje bezbednost. Biljka može istovremeno sadržati korisne materije i jedinjenja koja menjaju dejstvo terapije.
Ko mora posebno da bude oprezan?
Osobe koje koriste lekove za srce, krvni pritisak ili poremećaje ritma ne bi trebalo samostalno da počinju da uzimaju preparate od gloga.
Poseban oprez preporučuje se kod terapije koja uključuje digoksin, nitrate, beta blokatore, blokatore kalcijumskih kanala i druge lekove koji utiču na rad srca ili krvni pritisak. Potencijalne interakcije nisu za sve kombinacije podjednako dokazane, ali je razlog za oprez dovoljan da se pre uzimanja kapsula, tinkture ili jačeg ekstrakta razgovara sa lekarom ili farmaceutom.
Glog kod nekih osoba može izazvati vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, proliv i bolove u mišićima. Bezbednost dugotrajne upotrebe nije dovoljno istražena, kao ni korišćenje tokom trudnoće i dojenja.
Ako osećate bol ili pritisak u grudima, gušenje, lupanje srca, izrazitu slabost ili nesvesticu, nemojte pokušavati da problem rešite biljnim preparatom. Takvi simptomi zahtevaju hitnu medicinsku procenu.
Kako se plod gloga koristi?
Zreli plodovi prepoznaju se po izrazito crvenoj boji i blagoj mekoći. Ukus im je brašnast, blag i pomalo opor, zbog čega se češće prerađuju nego što se jedu sveži.
- Od gloga se mogu pripremati:
- džem i želevoćni namaz
- sirup
- kompot
- sos uz slana jela
- čaj od osušenih plodova
Zbog prirodnog pektina plod se lepo zgušnjava, a ukus se može kombinovati sa jabukom, kruškom, šipurkom, limunom ili cimetom.
Koštice ne treba drobiti
U sredini ploda nalazi se tvrda koštica. Prilikom kuvanja plodovi mogu da se zagrevaju celi, ali smesu zatim treba propasirati kako bi koštice ostale odvojene.
Cele plodove sa košticama ne treba ubacivati u snažan blender, mleti ili usitnjavati. Kod pripreme džema, sosa ili pirea najbolje je omekšale plodove procediti kroz sito ili pasirku.
Ovo je naročito važno kada se glog bere u prirodi, jer se ne sme pretpostaviti da je svaki način obrade podjednako bezbedan.
Ne berite ga pored prometnih puteva
Plodove ne bi trebalo sakupljati uz prometne saobraćajnice, industrijska postrojenja ili površine koje mogu biti tretirane pesticidima.
Važno je i da budete potpuno sigurni da ste prepoznali biljku. Ako nemate iskustva sa samoniklim vrstama, sigurniji izbor su glog kupljen od pouzdanog proizvođača ili gotovi prehrambeni proizvodi sa jasno navedenim sastavom.
Nemojte brati sve plodove sa jednog žbuna. Glog je važan izvor hrane za ptice i druge divlje životinje tokom hladnijeg dela godine.
Jesenji plod koji zaslužuje pažnju, ali ne i preterana obećanja
Glog je vredna samonikla biljka, bogata različitim biljnim jedinjenjima i duboko ukorenjena u tradiciji. Njegovi plodovi mogu obogatiti jesenju ishranu kroz džemove, želee i druge prehrambene proizvode.
Ipak, tvrdnje da glog "leči srce", zamenjuje lekove ili samostalno reguliše ozbiljne zdravstvene probleme nisu opravdane postojećim dokazima.
Najvažnija razlika je ona između gloga kao povremene namirnice i koncentrovanog preparata koji može uticati na organizam i terapiju. Ako pijete bilo kakve lekove, posebno one za srce i krvni pritisak, pre korišćenja suplementa ili tinkture obavezno razgovarajte sa lekarom ili farmaceutom.
(Ona.rs / NCCIH / PubMed)