Ko je majka Jelene Dokić? Gledala kako Damir maltretira ćerku godinama: Samo je jednom tiho rekla "Prestani"

M. M.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Neil Munns / PA Images / Profimedia

Nakon vesti da je preminuo Damir Dokić, čovek koga je Jelena Dokić godinama opisivala kao svog zlostavljača, pažnja javnosti nije usmerena na njega – već na osobu koja je sve vreme bila tu, gledala, ćutala i ništa nije preduzela.

Ljiljana Podnar, majka nekadašnje teniske zvezde, bila je tihi svedok porodične torture. I to ćutanje, kako Jelena danas priznaje, bolelo je možda čak i više od udaraca.

„Umukni!“ – kad majka izgovori jedinu rečenicu, a on je ućutka

„Mama se skoro nikada nije mešala, niti je pokušavala da ga spreči da me bije“, ispričala je Jelena jednom prilikom za The Guardian.
„Jednom je samo, jedva čujnim glasom, rekla: 'Prestani'. On joj je viknuo: 'Umukni!'“

Prema Jeleninim rečima, njena majka nikada nije imala sopstveno mišljenje. „I ona je bila zlostavljana, psihički naročito. I to je postalo njeno normalno.“

Foto: MARTIN HAYHOW / AFP / Profimedia

Odrasla žena, ali i dalje bez majčine podrške

Jelena je u autobiografiji "Nesalomiva" opisala niz primera gde je očekivala makar reč podrške od majke, ali je dobijala – tišinu. Nikada joj nije poželela sreću pred meč, nisu pričale o tenisu, a u trenucima kada bi predložila da pobegnu zajedno, Ljiljana bi odustajala iz straha i osećaja bezvrednosti.

„Tata ju je naterao da veruje da ne može da živi bez njega“, rekla je Jelena.

Foto: Instagram.com/dokic_jelena

Posle razvoda – pokušaj tihe rekonstrukcije odnosa

Nakon razvoda od Damira, Ljiljana je ostala u Sidneju, gde i danas živi. U retkom istupu za australijske medije 2009. godine izjavila je:
„Selidba u Srbiju bila je najgora odluka. Uništila je našu porodicu.“

Dodala je da joj je cilj da popravi odnos sa ćerkom, ali Jelena je tada govorila da je to "proces u toku". Ipak, duboke rane ostaju.

Jelena je preživela batine – ali pitanje je da li je ikada prebolela majčino ćutanje

Jelenina borba sa traumom traje decenijama. Osim fizičkog bola, najdublje je bolelo što niko nije stao uz nju – ni dok je bila dete, ni kada je plakala, ni kada je prebijana jer nije "igrala dovoljno dobro".

Iako su procesu obnove odnosa, prema pisanju medija, bol zbog godina ćutanja i nečinjenja ostaje. Njena priča služi kao podsetnik na to koliko je važno da roditelji prepoznaju i reaguju na nasilje u porodici, jer ćutanje može ostaviti rane koje nikada ne zaceljuju.

(Ona.rs)