Ono što bake Italijanke rade sa unucima osvaja srca: Zbog ovog običaja deca ih obožavaju
Italijanske bake, poznate kao nonne, imaju poseban odnos sa svojim unucima, a tajna njihove bliskosti možda se krije u jednoj sasvim običnoj aktivnosti. Umesto da sve rade same, one mališane uključuju u pripremu hrane, pretvarajući svakodnevno spremanje ručka u dragoceno vreme koje se pamti godinama.
U mnogim italijanskim porodicama kuhinja je mnogo više od mesta na kojem se pripremaju obroci. To je prostor u kojem se okuplja porodica, prepričavaju događaji, razmenjuju recepti i prenose običaji sa jedne generacije na drugu. Upravo u takvoj atmosferi bake stvaraju uspomene sa unucima, a da pritom ne moraju da osmišljavaju posebne aktivnosti ili kupuju skupe poklone.
Njihova tajna je jednostavna: deci daju priliku da budu deo svakodnevnog života.
Bake Italijanke imaju poseban ritual sa unucima
U mnogim porodicama u Italiji priprema hrane podrazumeva zajedničko učešće svih generacija. Bake često pozivaju unuke da im pomognu u pravljenju domaće testenine, njoka, pice ili kolača. Najmlađi mogu da mese testo, oblikuju male komade testenine, dodaju sastojke ili jednostavno sede pored bake i pažljivo posmatraju svaki njen pokret.
Ono što ovaj običaj čini posebnim jeste to što baka ne insistira na tome da sve bude savršeno. Nije važno ako testo nije ravnomerno razvučeno, ako brašna ima po stolu ili ako svaki komad testenine izgleda drugačije. Važno je da dete učestvuje, isprobava nove stvari i oseća da je dobrodošlo u svetu odraslih.
Umesto da kaže: "Skloni se, ja ću to brže", baka bira da uspori i pokaže unuku kako se nešto radi. Za nju je to možda samo priprema ručka, ali za dete je prilika da provede vreme sa osobom koju voli, da nauči nešto novo i da se oseti važnim.
Upravo takvi trenuci mogu da postanu uspomene kojima će se deca vraćati i kada odrastu.
Zašto se deca toliko vezuju za ovakve trenutke?
Deci nije uvek potrebna velika avantura da bi bila srećna. Često su im najvažniji upravo oni trenuci u kojima odrasli imaju vremena za njih, slušaju ih i dopuštaju im da učestvuju u onome što rade.
Kada baka pruži unuku komad testa i kaže mu da zajedno naprave testeninu, ona mu šalje poruku da je njegovo prisustvo važno. Dete ne mora samo da posmatra odrasle sa strane, već postaje deo aktivnosti koja ima svoj početak, tok i rezultat.
Osim toga, zajedničko kuvanje pruža priliku za razgovor bez pritiska. Dok mese testo ili oblikuju njoke, baka i unuk mogu da razgovaraju o školi, prijateljima, omiljenim igračkama ili nečemu što ih je tog dana obradovalo. Ponekad će dete postaviti pitanje na koje baka nije očekivala odgovor, a ponekad će joj ispričati nešto što možda ne bi pomenulo u drugim okolnostima.
Hrana u takvim trenucima postaje povod za povezivanje, a ne samo obrok koji treba pripremiti.
Porodični recepti čuvaju uspomene generacijama
Italijanska kuhinja poznata je po jelima koja se pripremaju u porodičnom okruženju, a mnogi recepti prenose se sa generacije na generaciju. Iza njih se često kriju priče o detinjstvu, porodičnim okupljanjima i ukusima koji podsećaju na dom.
Kada baka uči unuka da napravi omiljeni kolač ili domaću testeninu, ona mu ne prenosi samo postupak pripreme. Uz recept dolaze i male porodične tajne, poput toga koliko dugo treba mesiti testo, koji sastojak se dodaje poslednji ili kako je isto jelo nekada pripremala njena majka.
Takve uspomene mogu da ostanu snažno povezane sa određenim mirisima i ukusima. Mnogo godina kasnije, miris sveže pečenog kolača ili tanjir domaće supe može da vrati odraslu osobu u bakinu kuhinju, podseti je na bezbrižne dane i probudi osećaj bliskosti.
Naravno, svaka porodica ima svoje običaje i ne postoji samo jedan način na koji bake grade odnos sa unucima. Ipak, zajedničko pripremanje hrane lep je primer kako se ljubav može pokazivati kroz svakodnevne, naizgled sasvim obične aktivnosti.
Kako i sami možete da usvojite ovaj običaj?
Za ovakav ritual nije potrebno da živite u Italiji, da imate posebnu kuhinju ili da znate da pripremate komplikovana jela. Dovoljno je da sledeći put kada pravite ručak ili kolač pozovete dete da vam se pridruži.
Mlađim mališanima možete da date komad testa koji će oblikovati po svojoj želji, da ih zamolite da operu voće ili povrće ili da vam pomognu da poređate sastojke. Starija deca mogu da učestvuju u pripremi jednostavnijih jela, prate recept i nauče osnovne veštine koje će im kasnije koristiti.
Najvažnije je da zadatke prilagodite njihovom uzrastu i sposobnostima, uz nadzor kada se koriste oštri predmeti ili radi u blizini vrele rerne i šporeta.
Pokušajte i da ne ispravljate svaku sitnicu. Ako dete napravi testeninu neobičnog oblika ili prospe malo brašna, ne morate odmah da preuzmete sve poslove kako bi kuhinja ponovo izgledala savršeno. Dopustite mu da istražuje, postavlja pitanja i uživa u procesu.
Možda će vam za pripremu ručka biti potrebno nešto više vremena, ali ćete istovremeno stvoriti priliku za zajednički doživljaj koji ne može da se kupi u prodavnici.
Deci nisu potrebne savršene bake, već one koje imaju vremena za njih
Iza običaja koji se vezuje za italijanske bake krije se važna poruka: bliskost se često gradi upravo kroz male, ponovljene trenutke. Nije neophodno da svaki susret bude ispunjen posebnim iznenađenjima, niti da baka stalno smišlja nove načine da zabavi unuke.
Ponekad je dovoljno da zajedno pripreme omiljeno jelo, da dete dobije svoj mali zadatak i da se oseća kao deo nečega što je važno celoj porodici.
Upravo zato kuhinja može da postane mnogo više od mesta za pripremu hrane. Ona može da bude prostor u kojem se uče strpljenje i samostalnost, razmenjuju priče i stvaraju porodične tradicije koje će se jednog dana prenositi dalje.
Možda je upravo u tome tajna omiljenih baka: ne moraju da budu savršene niti da svakodnevno organizuju nešto posebno. Dovoljno je da pronađu način da unuke uključe u svoj svet i pokažu im da za njih uvek ima mesta za stolom.
(Ona.rs)