Grad na Toplici dobio je prvo ime po izgledu zadužbina Stefana Nemanje: Drugo su mu dali Turci

Svetinje koje je podigao veliki župan odredile su prvobitni naziv grada koji bi Kuršumliji mogao da bude vraćen

Foto: Ivan Strahinić

Na jugu Srbije, blizu administrativne granice sa Kosovom, nalazi se Kuršumlija, jedan od retkih evropskih gradova koji se prostire na tri reke - Toplici, Kosanici i Banjskoj reci.

U doba Rimljana nosila je naziv Ad Fines, što u prevodu znači “na kraju”, jer se nalazila na granici tadašnjih provincija Dalmacije i Gornje Mezije.

U srednjem veku grad je postao Bela Crkva, odnosno Bele Crkve, a u tursko doba poneo je naziv čiji je koren u turskoj reči za puščano zrno - kuršumu.

Blaženopočivši patrijarh Irinej svojevremeno je podneo inicijativu da se gradu vrati srednjovekovni naziv, odnosno da Kuršumlija postane Toplička Bela Crkva, kako bi se razlikovala od naselja u Banatu.

A zašto baš Bela Crkva?

Odgovor leži u izgledu manastira Svetog Nikole Topličkog i manastira Presvete Bogorodice Topličke koje je veliki župan Stefan Nemanja podigao u ovom kraju. Naime, krovovi na manastirskim hramovima bili su presvučeni olovom koje je davalo blještavi beli sjaj, te je otud i današnja Kuršumlija postala Bela Crkva, u narodu poznata još i kao “Bele crkve” upravo zbog belih krovova svetinja.

Po dolasku na Balkan, Turci su Kuršumliji najpre dali naziv Kuršumli Kilise, što u prevodu znači “Olovna crkva” - opet zbog izgleda zadužbina rodonačelnika dinastije Nemanjića, a onda i Kuršumlje, da bi 1878. grad dobio naziv Kuršumlija koji nosi i danas.

Foto: Ivan Strahinić

(Ona.rs)