Jedinstveni sakralni objekat na Kosovu i Metohiji: Više od čak hiljadu freska krasi zadužbinu srpskog kralja
Ne samo da ih ima više od hiljadu, nego su freske, ali i ikone koje se mogu videti u srpskomm srednjevekovnom manastiru Visoki Dečani, na Kosovu i Metohiji svrstane među one koje su najbolje očuvane iz tog istorijskog perioda.
Freska na kojoj je prikazano Raspeće Gospoda našeg Isusa Hrista jedna je od onih koja je privukla najveću pažnju. Opravdano ili ne, tek oko prikaza određenih elemenata na njoj vode se brojne polemike.
Srednjevekovni slikari su na toj dečanskoj kompoziiji, pomalo neobično i za ono, ali i za današnje vreme, prikazali Mesec i Sunce. Baš zbog toga su se pojavite različite teorije o tome da li su zografi prikazali vanzemaljce ili ne.
No, bilo kako bilo, nema sumnje da su freske manastira Visoki Dečani nemi svedoci umeća srednjevekovnih majstora.
Jedan vladar počeo, drugi završio
Prema očuvanom predanju, na mestu na kome se nalazi manastir Visoki Dečani prvobitno je svoju zadužbinu želeo da podigne Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava.
Nije poznato zbog čega to nije učinio, ali očuvano narodno predanje o nastanku Dečana navodi da je srpskom kralju Stefanu Dečanskom upravo Sveti Sava i ukazao na to na kojoj lokaciji treba da podigne svoju zadužbinu, u kojoj i danas počivaju njegovi zemni ostaci.
Nedaleko od manastira se osim fascinantnih Prokletija, nalaze i grad Peć na Kosovu i Metohiji, kao i reka Pećka Bistrica, pa je i sasvim jasno da je lokacija ove svetinje zaista pažljivo birana.
Sin kralja Milutina, srpski kralj Stefan Dečanski nažalost nije imao priliku da završi gradnju svoje zadužbine. Ali jeste Dušan Silni, njegov sin i potonji srpski car.
Studenica kao uzor
Glavna manastirska crkva Studenice, koja je posvećena Presvetoj Bogorodici poslužila je kao uzor za gradnju manastira Visoki Dečani.
Iako nije ostalo mnogo toga od prvobitnog manastirskog kompleksa, Visoki Dečani su opstali. I po mnogo čemu je arhitektura ove srpske srednjevekovne svetinje jedinstvena.
Kombinacija romaničkog i gotičkog stila arhitekture, sa jedinstvenom raškom školom srpske arhitekture čine Dečane posebno zanimljivim.
Zato i ne čudi što je jedan od srpskih manastira, koji je deo UNESCO-ve liste i Visoki Dečani. Sa glavnom manastirskom crkvom posvećenom Hristu Pantokratoru, odnosno Svedržitelju, fascinantnim i odlično očuvanim zidnim slikarstvom, te visinom koja dostiže bezmalo 30 metara u jednom delu, Visoki Dečani su jedinstveni sakralni objekat u Srbiji.
Koliko se vodilo računa o detaljima tokom gradnje zadužbine srpskog kralja Stefana Dečanskog svedoči i pažljivo ređanje klesanih ploča, kojima je obložen pod u glavoj manastirskoj crkvi. Savršena celina i potpuno iste su te klesane ploče sa onima koje su korišćene za izradu fasade na glavnoj dečanskoj crkvi.
(Ona.rs / “Manastiriusrbiji” )