Kad doktor kaže: "Nema soli", za Srbe najveća je kazna: Da li je to zaista bela smrt?

M. B.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Privatna arhiva

Pored prirodnih lepota i bogate tradicije Srbi su posebno poznati kao najčešći pacijenti kardiovaskularnih bolesti.

Dejan Dragićević, poznati srpski gastronom i influenser istražio je kako so utiče na srce i krvne sudove.

So je nezaobilazan sastojak ljudske ishrane, ali njeno poreklo, način obrade i sastav sve više privlače pažnju nutricionista i lekara. Iako naizgled ista, svaka vrsta soli ima svoje osobenosti – od načina sušenja i prisustva minerala, do uticaja koji ostavlja na naš organizam.

Termički i hemijski tretirana so – nevidljivi rizik

Najveći deo soli koji nalazimo u supermarketima je industrijski rafinisan. To znači da se morska ili kamena so zagreva na visokim temperaturama, često i do 1.200°C, kako bi se osušila, izbelila i uklonile nečistoće. U tom procesu gubi se gotovo sve što prirodna so poseduje – magnezijum, kalcijum, cink, selen i mnogi drugi mikroelementi.

Da bi bila postojana i rastresita, dodaju se i hemijski antizgrušivači (poput E536 – ferocijanid), a jod se unosi veštački.

Foto: Shutterstock

Takva so sadrži gotovo isključivo natrijum-hlorid, što u većim količinama izaziva ozbiljne zdravstvene probleme:

  • Zadržavanje vode u organizmu – telo pokušava da razredi višak natrijuma, što dovodi do oticanja nogu, lica i prstiju, kao i osećaja težine i umora.
  • Povišen krvni pritisak – dugoročna upotreba rafinisane soli uzrokuje hipertenziju, jedan od glavnih uzroka srčanih i moždanih udara.
  • Opterećenje bubrega i srca – organi koji regulišu ravnotežu tečnosti moraju da rade pod većim pritiskom.

Zbog toga lekari sve češće nazivaju rafinisanu so „tihim ubicom“ – jer godinama ne pokazuje simptome, a tiho narušava krvne sudove, srce i bubrege.

Prirodna morska so iz Mesolongija – sunce, vetar i more

Grčka so iz Mesolongija pravi se tradicionalno, bez termičke obrade. Morska voda se sakuplja u plitkim bazenima i suši prirodno – isključivo pod suncem i vetrom. Ovakva so zadržava prirodan balans minerala, uključujući magnezijum, kalijum i tragove kalcijuma.

Jod koji se dodaje je minimalan i ne menja strukturu soli. Smatra se prirodno čistom i nutritivno bogatom, pa je pogodna za umerenu svakodnevnu upotrebu. Nije skupa u hipermarketima u Grčkoj košta oko jedan evro.

Foto: Shutterstock

Keltska morska so – siva, vlažna i „živa“

Keltska so (Celtic Sea Salt) dolazi sa obala Bretanje u Francuskoj, gde se i danas bere ručno. Siva boja potiče od gline i minerala iz podloge na kojoj se suši. Ne prolazi kroz nikakvu rafinaciju ni zagrevanje, već se prirodno suši na suncu i zadržava prirodnu vlagu i do 15%.

Zbog toga je bogata magnezijumom, kalijumom i mikroelementima koji pomažu u regulaciji krvnog pritiska i ravnoteže elektrolita. Smatra se jednom od najprirodnijih i najzdravijih soli na svetu.

Tuzlanska so – industrijska čistoća, ali bez minerala

Tuzlanska so dobija se iz kamenih ležišta u Bosni i Hercegovini, industrijskim isparavanjem salamure pod visokom temperaturom. Iako čista i mikrobiološki bezbedna, proces obrade uklanja gotovo sve minerale, pa ostaje samo natrijum-hlorid uz dodatak joda.

To znači da je tuzlanska so rafinisana, i iako se koristi decenijama, ne spada u prirodne i netretirane soli koje čuvaju svoje mineralno bogatstvo.

So iz Ulcinja i Dubrovnika – prirodna riznica minerala

Solane u Ulcinju (Crna Gora) i Stonu kod Dubrovnika (Hrvatska) među najstarijima su u Evropi. So se i danas proizvodi po istom principu kao pre vekova – prirodnim isparavanjem morske vode na suncu i vetru, bez ikakvih hemijskih dodataka.Ručno se bere i suši, pa zadržava prirodnu vlagu i bogat mineralni sastav. Ove soli sadrže više magnezijuma i kalijuma nego industrijske, a boja im varira od bele do svetlosive, zavisno od podloge i doba godine.

Foto: Shutterstock

Ulcinjska i stonska so spadaju u najčistije i najautentičnije prirodne soli na Balkanu.

Zaključak: manje rafinacije, više prirode

Najveća razlika između soli nije u boji, već u načinu obrade. Dok termički i hemijski tretirana so postaje „prazan“ natrijum-hlorid koji zadržava vodu u telu, izaziva oticanje i povećava pritisak, prirodna morska so čuva minerale koji pomažu telu da ostane u ravnoteži.

Zato stručnjaci savetuju:

1. Koristite prirodnu morsku so umereno. 2. Birajte onu koja nije termički ni hemijski tretirana,

3. Ne zaboravite – so može biti začin života, ali ako je neprirodna i preterana, postaje njegov tihi ubica.

(Ona.rs)