Zašto se na Lazarevu subotu ćuti? Dan molitve i čuda koji je promenio tok istorije
U senci prolećnog sunca i mirisa probuđenih voćnjaka, Srpska pravoslavna crkva svake godine na poseban način obeležava jedan od najdirljivijih praznika – Lazarevu subotu, poznatu i kao Vrbica. Iako je ukorenjena u duboko hrišćanskom predanju, ovaj dan u sebi nosi i bogat narodni sloj, prepun legendi, simbolike i običaja koji se prenose s kolena na koleno.
Ali šta zaista slavimo tog dana? I zašto je upravo subota pre praznika Cveti toliko važna za veru, dušu i dom?
Biblijsko čudo: Isus vraća Lazara iz mrtvih
Lazareva subota obeležava događaj koji je, prema predanju, zauvek promenio tok hrišćanstva – Isus Hristos je, četiri dana nakon smrti, vaskrsao svog prijatelja Lazara iz Vitanije. To nije bilo samo čudo, već i uvod u Hristovo stradanje, jer su mnogi nakon tog događaja počeli da ga prepoznaju kao Sina Božijeg.
Njegove reči – „Ustani, Lazare!“ – odzvanjaju i danas, kao simbol nade, vere i večnog života.
Legenda iz naroda: Zmije i kamen iz reke
U nekim krajevima Srbije i danas se čuva neobičan običaj iz starih vremena: na zoru Lazareve subote, vernici odlaze do reke, umivaju se vodom iz nje, a zatim bacaju kamen izgovarajući rečenicu:
"Koliko sam ovaj kamen bacio, toliko zmija daleko od mene bilo!"
Verovalo se da ovim činom čovek simbolično odbacuje zlo i priziva blagostanje.
Običaji koji donose sreću i štite dom
Lazareva subota je praznik prepun nežnih simbola:
Grančice vrbe vezuju se oko struka kao najava Hristovog ulaska u Jerusalim.
Deca odlaze u crkvu sa venčićima od cveća i vrbe, obučena u najsvečanije haljine, sa zvončićima oko vrata koji najavljuju Spasitelja.
Vrba doneta iz crkve stavlja se uz ikonu, kao čuvar doma i porodičnog mira.
Cveće ubrano na taj dan ne sme da se unosi u kuću do Cveti — veruje se da će u suprotnom ono što se započne do sledeće godine biti bez uspeha.
Zabranjene radnje i tišina posta
Iako nosi poruku života, Lazareva subota se ne slavi bučno. Budući da pada tokom Uskršnjeg posta, ovaj dan je namenjen molitvi, skrušenosti i unutrašnjem miru. Nije prikladno pevati, veseliti se, niti praviti gozbu.
Hrana treba da bude posna, pripremljena na ulju, a dan proveden u razmišljanju, molitvi i tišini.
Molitva za Lazarevu subotu
"Gospode Isuse Hriste, Ti koji si podigao Lazara iz mrtvih, podigni i mene iz greha i tame. Daj mi snagu vere, dar pokajanja i život večni. Neka ovaj dan čuda bude svetlost u mom domu i mir u mojoj duši.
Amin."
Zašto deca posebno vole ovaj praznik?
Vrbica je dečji praznik. Simbolički, baš kao što je Lazar bio vraćen iz tame u život, deca tog dana u crkvi, kroz igru i zvuk zvončića, predstavljaju novi život, radost i nevinost.
Mnogi roditelji prvi put vode decu u crkvu baš na Lazarevu subotu — kao tiho krštenje u narodno predanje i duhovnu kulturu.
(Ona.rs)