"Trapave nedelje" i vaskršnja zabuna: Da li grešite ako postite u SREDU I PETAK nakon Vaskrsa?
Pravoslavni vernici često se zbune kada je reč o pravilima posta odmah nakon Vaskrsa. Iako je tokom godine post obavezan svakom sredom i petkom, nedelja nakon Vaskrsa ima poseban status – i izuzetak koji mnogi ne znaju.
Svetla sedmica: Period potpune radosti i slobode
U pravoslavnoj tradiciji, prva nedelja nakon Vaskrsa nosi naziv Svetla nedelja ili Svetla sedmica i obeležava se kao produžetak vaskršnje radosti. U liturgijskom kalendaru ona traje od Vaskrsnog ponedeljka do naredne nedelje, poznate kao Tomina nedelja.
Zbog izuzetnog značaja Vaskrsa, najvećeg hrišćanskog praznika, crkva poziva vernike da ovu sedmicu provedu u radosti i slavlju – bez uzdržavanja od hrane, čak i u dane kada se inače strogo posti.
Da li se posti u sredu i petak posle Vaskrsa?
Ne, tokom Svetle nedelje se ne posti ni u sredu, ni u petak. Srpska pravoslavna crkva jasno navodi da su ta dva dana – koji su inače namenjeni postu i duhovnoj sabranosti – u ovom periodu oslobođeni tog pravila.
Zabranjeno je čak i klečanje i metanisanje (velike poklone), kao znak radosti zbog Hristovog vaskrsenja.
Zašto se post ukida u Svetloj nedelji?
Vaskrs, kao praznik nad praznicima, simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i radosti nad tugom. Ukidanje posta u Svetloj sedmici ima duboko duhovno značenje – oslobođenje od greha i žalosti, poziv na zajedništvo i slavljenje.
Postaje jasno da ovaj period nije vreme za žaljenje i pokajanje, već za zahvalnost, radost i deljenje blagostanja sa drugima.
"Trapava sedmica" – narodni naziv za vreme bez posta
U narodu se Svetla sedmica često naziva "trapava", što znači da u tim danima vernici mogu slobodno jesti meso, jaja, mleko i sve mrsne proizvode. Slične "trapave" nedelje postoje i:
posle Božića (od 7. do 18. januara),
posle nedelje Mitara i Fariseja (ove godine od 9. do 15. februara),
posle praznika Duhova (Trojice) – od 8. do 14. juna.
Kako vernici provode Svetlu nedelju?
Mnogi vernici u ovom periodu aktivno prisustvuju liturgijama, posećuju rodbinu, organizuju trpeze ljubavi i dele obroke sa onima kojima je pomoć potrebna. Akcenat nije na asketizmu, već na duhovnom zajedništvu i radosti zbog vaskrsenja.
(Ona.rs)