• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Dve godine su joj govorili da je premlada da ima rak: Borila se sa dve teške dijagnoze i mišljenjima doktora

Vreme čitanja: oko 5 min.

Odvraćali su je govoreći da previše ide na žurke, ali ju je njen instinkt spasio

  • 0

"Imate rak", reči su koje je tiho i sa težinom izvgovorila medicinska sestra 21-godišnjoj Lusi Jang, čiji se život zauvek promenio tog trenutka.

Lusi je sa 18 godina počela da dobija napade epilepsije i učestalo padanje u nesvest. Te epizode su počele neposredno pre nego što se Lusi preselila u London na studije.

Nije oklevala, pa je otišla na pregled. Međutim, doktori su joj rekli da je samo uznemirena zbog velikih promena, ali i da se "mnogo zabavlja i izlazi" i da su žurke razlog njenog oslabljenog imuniteta i da mora da se "smiri".

- Uradila sam kako mi je rečeno. Međutim, nako n polaska na univerzitet, simptomi su se pogoršali i bili su zastrašujući; viđala sam ružičaste slonove i bazene, a jak ukus slanine bi stalno bio prisutan, bez ikakvog povoda. To me je odmah navelo da odem ponovo kod doktora. Ipak, njihova "sigurna" procena je bila da imam teške napade panike, da sam anksiozna i depresivna, pa sam dobila dug spisak antidepresiva - navodi Lusi za "Metro".

Ali, dolazi se do pitanja koje je mučilo i Lusi - kako je toliko depresivna i anksiozna, a uživa u izlascima, druženju i sasvim normalnoj mladalačkoj zabavi? Upravo taj kontrast joj nije dao mira, pa je rešila da izgugla svoje simptome i, kako kaže: "Jednom se ispostavilo da je internet potrefio". Sve je ukazivalo na tumor mozga u frontalnom režnju. Naravno da je istih stopa odjurila do lekara.

Međutim, pored odmahivanja glavom, sačekale su je reči belih mantila: "Previše si mlada da bi imala rak i to takav". Niko nije želeo ni da je sasluša. Mesecima je iste te reči slušala.

Tokom pandemije, otišla je u hitnu pomoć, nakon što se onesvestila u kuhinji. Još jednom joj je rečeno da je dobro i da "mlade devojke poput nje nemaju tumore na mozgu, tako da ne treba da brine", rekli su. Poslednju šansu videla je u mišljenju lokalnog farmaceuta, koji joj je rekao da njeni simptomi definitivno nisu uobičajeni i sigurno ne za devojku njenog uzrasta. Pozvao je ordinaciju i govorio u njeno ime, nakon čega joj je odmah zakazana magnetna rezonanca.

Trebalo je dve godine da bi uvideli da je nažalost Lusin strah opravdan. Pola sata nakon skeniranja, rečeno joj je da ima tumor na mozgu i da je u desnom temporalnom režnju i da je potrebna kraniotomija - operacija u kojoj će joj deo kosti iz lobanje ukloniti, pre nego što tumor načini bilo kakvo oštećenje.

- U tom trenutku nisam osetila šok ili tugu, već olakšanje. Mojoj velikoj agoniji - da znam da nešto veliko nije u redu sa mnom, konačno je došao kraj. Više nisam morala da se dokazujem lekarima. Tokom narednih nekoliko nedelja, strah se pojavio. Na sreću, bila sam u rukama odličnog neurohirurga i četiri meseca nakon moje dijagnoze, prošla sam kroz intenzivnu petočasovnu operaciju, zbog čega sam imala kratkotrajni gubitak pamćenja i epilepsiju.

Bila sam na lekovima za epilepsiju i dosta analgetika, a skeniranja su bila obavezna svakih šest meseci. Vratila sam se kući kod svojih roditelja i pauzirala studije dok se ne oporavim - nastavlja hrabra Lusi.

Lusi je pkušavala da se uklopi u svet ponovo, ali to joj nije dalo život koji je želela. Naprotiv, Lusi je ostala kao nemi posmatrač, gledajući kako svi njeni prijatelji diplomiraju i stvaraju sebi život i puteve uspeha. Osećala se usamljeno i navodi kako niko ne govori o tome kako ovakva bolest izoluje čoveka od želje, ciljeva i mogućnosti da juri snove.

No, uz veliku pomoć privatnih profesora i medicinskog tima, Lusi je diplomirala engleski jezik 2022. godine i vratila joj se nada da njen život ipak ne ostaje na ovoj strašnoj dijagnozi, bez bilo kakve slutnje da će je samo dve godine kasnije sačekati još jedna borba sa istim protivnikom.

- Počela sam da osećam simptome slične gripu: suv kašalj koji nije prestajao, umor koji je trajao bez obzira koliko sam spavala. Promenila sam ishranu i prestala da pijem alkohol, ali ništa se nije menjalo. Ubrzo sam počela da osećam da sve češće ne mogu da dođem do daha, kao da sve vreme imam nešto tesno oko vrata. Bilo je slučajeva kada nisam mogla da progutam hranu. Ipak, nisam previše razmišljala o tome. Doktori su, još jednom, posumnjali na hormone i anksioznst - otkriva ona.

Još jedan pokušaj odlaska kod doktora bio je neozbiljno shvaćen i doktor ju je samo upitao da li postoji šansa da ima "neku polno prenosivu bolest". To je bila tačka pucanja za Lusi i već narednih dana sedela je pred lekarima u drugoj bolnici. Oni su je, za promenu, shvatili ozbiljno. Urađen joj je ultrazvuk i analiza krvi. Analiza je bila u redu, ali ono što je izgledalo kao cista, ispostavilo se da je rak štitne žlezde, koji se proširio na limfne čvorove na vratu.

Kako navodi, to nije bilo povezano sa prvim rakom, već "jednostavno nema sreće" ni u 23. godini svog života.

- Srce mi se stisnulo. "Sigurno su me pomešali sa nekom devojkom. Ovo ne mogu biti moji rezultati", pomislila sam - priseća se.

Sada čeka drugu operaciju, srećna što barem nije morala da putuje stalno i ubeđuje se tri godine da nešto nije u redu, kada sve ukazuje na to.

- Dva puta su mi simptomi uklonjeni i pogrešena mi je dijagnoza zbog mojih godina i, verujem, pola. Daleko sam od jedine žene koja je morala da se bori protiv pristrasnosti medicinskih stručnjaka da dobije dijagnozu, a zdravstvena zaštita žena je ozbiljno pogođena. Istraživački rad Akademije medicinskih nauka iz 2021.godine, identifikovao je probleme za žene na svim nivoima zdravstvenog sistema, uključujući nedostatak istraživanja o zdravstvenim problemima žena.

U radu se navodi da je kod žena 50 odsto veća verovatnoća da će dobiti pogrešnu početnu dijagnozu za srčani udar. Zašto je ovo ovako?

Želim da moja priča bude podsetnik drugim mladim ljudima i lekarima opšte prakse da, bez obzira na naše godine ili pol, ne treba da budemo odbačeni ni kao nepobedivi, ni kao hormonski, nemarni dvadesetogodišnjaci. Znamo svoja tela i zaslužujemo da nas slušaju.

Ja sam živi dokaz za to - govori hrabra Lusi.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Trenira u šumi, vozi bicikl 100km dnevno i nikad nije bolestan: Voja (70) zna formulu zdravlja!

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Fitnes i zdravlje