• 0

Vreme čitanja: oko 6 min.

Ana Frank: Životna priča devojke iz čuvenog dnevnika

Vreme čitanja: oko 6 min.

Na današnji dan preminula je Ana Frank, devojčica koja je, da bi sačuvala zdrav razum dok se skrivala od užasa Holokausta, svoja iskustva prenela u poznato delo "Dnevnik Ane Frank“

  • 0
Ana Frank

Foto: Wikipedia/Unknown photographer; Collectie Anne Frank Stichting Amsterdam

Anelis Mari "Ana" je tokom svog  života bila je samo devojčica, tinejdžer, Jevrejka rođena u Nemačkoj, koja je bila žrtva Holokausta.

Nakon smrti 31. marta 1945. godine Frankova je postala jedna od najpoznatijih svetskih pisaca, zahvaljujući pronalasku njenog dnevnika koje je vodila tokom Drugog svetskog rata. Dnevnik beleži bekstvo jevrejske porodice od nacističkog progona i dve godine života u Amsterdamu koji su proveli skrivajući se do 1945. godine,kada su pronađeni i poslati u koncentracione logore.

Ana je umrla sa 15 godina, a njeno delo, "Dnevnik Ane Frank", u kojem je beležila svoja iskustva i želje, do danas su pročitali milioni ljudi na planeti.

Detinjstvo Ane Frank

Ana je rođena 12. juna 1929. godine u Frankfurtu. Frankovi su bili tipična nemačko-jevrejska porodica više srednje klase koja je živela u mirnom, verski raznolikom kraju u blizini predgrađa. Anina majka se zvala Edit, a otac, nekada poručnik nemačke vojske tokom Prvog svetskog rata, a kasnije biznismen u Nemačkoj i Holandiji - Oto. Imala je i tri godine stariju sestru Margot.

Anin greh bio je što je rođena uoči dramatičnih promena u nemačkom društvu, koje će uskoro poremetiti srećan, miran život njene porodice. Čim je Hitler 20. januara 1933. postao kancelar Nemačke, porodica Frank je shvatila da je vreme za bekstvo.

- Sećam se da su još 1932. grupe Olujnih trupa marširale i pevale "Kad jevrejska krv prska iz noža" - prisećao se Oto kasnije, koji je ostao jedini član uže porodice koji je preživeo koncentracioni logor.

Ana Frank, muzej

Foto: Tanjug/AP

Frankovi su se odmah, beleži ,"Biography", u jesen 1933. godine preselili u Amsterdam, u Holandiji, a Ana je u svim dnevniku opisala okolnosti pod kojima su se našli u emigraciji godinama kasnije.

- Pošto smo Jevreji, moj otac je emigrirao u Holandiju 1933. godine, gde je postao generalni direktor holandske kompanije ,"Opekta", koja proizvodi proizvode koji se koriste za pravljenje džema.

Nakon godina antisemitizma u Nemačkoj, laknulo im je što su ponovo uživali u slobodi u Amsterdamu. Ana je pošla u šestu Montesori školu u Amsterdamu i ostatak 1930-ih je proživela relativno srećno i normalno. Imala je mnogo prijatelja, i Holanđana i Nemaca, i Jevreja i hrišćana, i smatrana je bistrom i radoznalom učenicom.

Nacistička invazija na Holandiju

Nakon što je 1. septembra 1939. nacistička Nemačka izvršila invaziju na Poljsku i zapalila globalni sukob koji je prerastao u Drugi svetski rat, uskoro je, već 10. maja 1940. okupirana i Holandija. Holanđani su se predali 15. maja 1940. godine, što je označilo početak ere nacističke okupacije u zemlji lala.

- Posle maja 1940. dobra vremena su bila retka i daleko. Prvo je bio rat, zatim kapitulacija, a zatim dolazak Nemaca, kada su počele nevolje za Jevreje - zapisala je Ana u svom dnevniku nakon što su okupatori uveli antijevrejske mere kao što je obaveza da se nosi žuta Davidova zvezda u svakom trenutku i da se poštuje strogi policijski čas.

Oto je uspeo da zadrži kontrolu nad svojom kompanijom tako što je zvanično prepustio vlasništvo dvojici svojih hrišćanskih saradnika, Džou Klajmanu i Viktoru Kugleru, dok je nastavio da vodi kompaniju iza kulisa, a Ana i njena sestra su bile prisiljene da pređu u odvojenu jevrejsku školu.

A onda je Margot 5. jula 1942. dobila zvaničan poziv da se prijavi u nacistički radni logor u Nemačkoj.

Izdaja u "Tajnom aneksu"

Sutradan po pozivu, porodica Frank se sakrila u improvizovane odaje u praznom prostoru iza Otoove kompanije, koju su nazivali "Tajni aneks". Sa njima se sakrio i Otov poslovni partner Herman van Pels, kao i njegova supruga Ogist i sin Piter. Otovi zaposleni Kleiman i Kugler, kao i Jan i Miep Gies i Bep Voskuijl, dostavljali su im hranu i informacije o spoljnom svetu.

Porodice su provele dve godine skrivajući se, a da nijednom nisu izašle iz mračnog, vlažnog, zaklonjenog dela zgrade. Međutim, 4. avgusta 1944. nemački tajni policajac u pratnji četvorice holandskih nacista je upao u tajni aneks i uhapsio sve koji su se tamo krili. Bili su izdani anonimnom dojavom, a identitet njihovog izdajnika ostao je nepoznat do danas.

Stanovnici Tajnog aneksa otpremljeni su u kamp Vesterbork, koncentracioni logor u severoistočnoj Holandiji. Putničkim vozom stigli su 8. avgusta 1944, da bi mesec dana kasnije, usred noći 3. septembra 1944. bili prebačeni u koncentracioni logor Aušvic u Poljskoj. Po dolasku u Aušvic, muškarci i žene su razdvojeni i to je bio poslednji put da je Oto ikada video svoju ženu ili ćerke.

 

Posle nekoliko meseci teškog rada, vuče teškog kamenja i strunjača, Ana i Margo su premeštene u koncentracioni logor Bergen-Belsen u Nemačkoj tokom zime, gde je hrana bila oskudna, sanitarni uslovi užasni, a bolest je harala. Njihovoj majci nije bilo dozvoljeno da pođe sa njima. Edit se razbolela i umrla u Aušvicu 6. januara 1945. godine.

Ana i Margo su obolele od tifusa u rano proleće 1945. Umrle su u razmaku od jednog dana u martu 1945, svega nekoliko nedelja pre nego što su britanski vojnici oslobodili Bergen-Belzen. Otac se vratio kući u Amsterdam, očajnički tražeći vesti o svojoj porodici; 18. jula 1945. sreo je dve sestre koje su bile sa Anom i Margo u Bergen-Belzenu i saznao tragične vesti o njihovoj smrti.

Život posle smrti Ane Frank

Tajni prilog: Dnevnička pisma od 14. juna 1942. do 1. avgusta 1944. bio je izbor odlomaka iz Aninog dnevnika koji je 25. juna 1947. objavio njen otac Oto. Od tada je objavljeno na čak 67 jezika u bezbroj izdanja, praćeno ekranizacijom i scenskom adaptacijom širom sveta. Dnevnik Ane Frank je jedan od najdirljivijih i najčitanijih prikaza iz prve ruke o jevrejskom iskustvu tokom Holokausta.

- Nadam se da ću moći sve da ti poverim, kao što nikada nikome nisam uspela da se poverim, i nadam se da ćeš biti sjajan izvor utehe i podrške - bio je prvi Anin zapis upućen zamišljenoj prijateljici po imenu Kiti, nakon što su joj roditelji 12. juna 1942. poklonili dnevnik za njen 13. rođendan.

Od tada, tokom dve godine skrivanja od nacista, devojčica je pisala opsežne dnevne beleške u svoj dnevnik kako bi "ubila" vreme, a neki njeni zapisi su odavali najveću dubinu očaja u koji je povremeno tonula iz dana u dan zatočeništva.

- Došla sam do tačke u kojoj mi je gotovo svejedno da li ću živeti ili umreti. Svet će se i dalje okretati bez mene, a ja ionako ne mogu ništa da uradim da promenim događaje - napisala je 3. februara 1944.

Ana Frank, muzej

Komad plavog neba koji joj je ulivao nadu / Foto: Tanjug/AP

Kada se Oto vratio u Amsterdam i dobio dnevnik koji je spasila Miep Gies, na kraju, kada je skupio snagu da ga pročita, ostao je zadivljen onim što je otkrio. Kako je pisao svojoj majci, otkrio je jednu potpuno drugačiju Anu, nesvestan do tada dubine njenih misli i osećanja. Bez obzira na  trenutke očaja, Anin dnevnik je u suštini ostao priča o veri, nadi i ljubavi suočenoj sa mržnjom.

- Potpuno mi je nemoguće da izgradim svoj život na temeljima haosa, patnje i smrti. Vidim kako se svet polako pretvara u divljinu; čujem grmljavinu koja se približava, jednog dana, uništiće i nas. Osećam patnju miliona. A ipak, kada pogledam u nebo, nekako osećam da će se sve promeniti nabolje, da će se i ova surovost završiti, da će se ponovo vratiti mir i spokoj  - napisala je 15. jula 1944.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona