Šta udovac treba da uradi nakon smrti supruge: Zbog ovog starog srpskog običaja su nekada padale teške odluke
Postoje priče iz prošlosti koje danas zvuče gotovo neverovatno, ali su u nekim krajevima Balkana bile deo svakodnevice i društvenih pravila. Jedna od njih vezana je za pitanje šta se dešava kada muškarac ostane udovac, posebno u tradicionalnim zajednicama gde brak nije bio samo lična, već i porodična i društvena veza.
U takvom svetu, smrt supruge nije značila samo lični gubitak i tugu, već je mogla da pokrene čitav niz odluka koje su se ticale porodice, imovine i odnosa između dve kuće. Upravo tu nastaje jedan od najneobičnijih običaja u srpskoj tradicionalnoj kulturi - sororat, poznat i kao „svastika u kuću“, koji i danas izaziva snažne reakcije kada se o njemu govori.
Šta je sororat i kako je funkcionisao
U etnologiji, sororat (od latinske reči soror - sestra) označava običaj po kojem se muškarac, nakon smrti supruge ili u slučaju njene neplodnosti, mogao oženiti njenom sestrom.
Ovaj obrazac nije bio specifičan samo za Balkan. Zabeležen je i u delovima Afrike, Azije, kao i kod pojedinih autohtonih zajednica u Americi, što pokazuje da je nastajao u različitim kulturama sa sličnim društvenim potrebama.
U osnovi, brak u tradicionalnim društvima nije posmatran isključivo kao emotivna zajednica, već kao savez dve porodice. Kada bi žena umrla, taj savez bi se narušio, pa se kroz sororat pokušavalo da se on održi.
Porodični i ekonomski razlozi iza običaja
U mnogim slučajevima, odluka nije bila vođena emocijama, već praktičnim razlozima. Ako je mladoženjina porodica platila miraz ili otkup za mladu, smrt supruge je značila i gubitak ulaganja. Udajom njene sestre, porodice su na neki način "nastavljale ugovor" koji je već postojao.
Pored ekonomskog aspekta, postojalo je i uverenje da će sestra preminule žene najbolje razumeti decu i porodicu, te da će lakše preuzeti ulogu majke nego potpuno nepoznata žena. U tom smislu, briga o deci i očuvanje porodične stabilnosti bili su ključni motivi.
Sororat na Balkanu i odnos crkve i zakona
Na prostoru Balkana, ovaj običaj je bio prisutan uglavnom u seoskim sredinama i tradicionalnim zajednicama, sve do prve polovine 20. veka. Ipak, važno je naglasiti da ga ni crkva ni savremeni zakoni nisu odobravali.
Razlog je bio jasan - sestra preminule supruge se u crkvenom tumačenju smatra bliskim srodnikom, pa se takav brak posmatrao kao nedopustiv. Sa modernizacijom društva i jačanjem građanskih zakona, sororat je postepeno nestajao iz prakse.
Razlika između sororata i levirata
U etnološkim studijama često se pominje i srodni običaj - levirat, koji je imao suprotan smer.
Dok je sororat podrazumevao da se muškarac ženi sestrom preminule žene, levirat je značio da se žena udaje za brata svog preminulog muža. Ovaj običaj je bio posebno značajan u starim društvima, uključujući i delove jevrejske tradicije, gde je imao ulogu očuvanja loze i porodične imovine.
Pogled iz današnjeg ugla
Danas, posmatrano iz savremene perspektive, ovakvi običaji deluju daleko i teško razumljivo. Međutim, u vremenu kada su porodica, imovina i opstanak zajednice bili isprepletani, sororat je predstavljao pokušaj da se očuva kontinuitet života u uslovima koji su bili znatno drugačiji od današnjih.
Upravo zato, on ostaje zanimljiv deo etnološkog nasleđa - kao svedočanstvo o tome kako su ljudi kroz istoriju pokušavali da pronađu ravnotežu između gubitka, obaveze i opstanka.
(Ona.rs / Novosti)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Konji jure, a braća ne daju sestru: Sara i Ognjen napravili svadbu po mačvanskim običajima
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.