Lekari 10 godina ignorisali njene simptome, a onda sa 27 dobila NAJGORU dijagnozu: Šanse za izlečenje su male
"Otišla sam lekaru osam puta i uvek sam dobijala isti odgovor: ‘Pij više vode, promeni ishranu.’"
Ovo je iskustvo Bet Stičbari iz Tonbridža u Kentu, majke jednog deteta, koja je godinama bila suočena sa ozbiljnim simptomima, a lekari ih nisu shvatali ozbiljno. Njeni problemi počeli su još 2015. godine, kada je imala samo 17 godina. Prvi simptomi su bili zatvor i povremeno krvarenje. Tokom više od šest godina osam puta je posetila lekara opšte prakse, ali svaki put je dobijala isti odgovor – "to je IBS (sindrom iritabilnih creva), nema razloga za brigu".
Tek u avgustu 2024. godine, kada su simptomi postali neizdrživiji, upućena je na kolonoskopiju. Rezultati su bili šokantni: rak debelog creva u četvrtom stadijumu, sa metastazama na jetru i pluća.
Ovaj rak sve češće pogađa mlade
Rak debelog creva, četvrti najsmrtonosniji rak na svetu, sve češće pogađa mlađe odrasle. U poslednjih 30 godina broj dijagnoza kod osoba mlađih od 50 godina porastao je za čak 50 odsto. Iako većina slučajeva i dalje pogađa starije od 50 godina, stručnjaci upozoravaju na zabrinjavajući trend: dok stope kod starijih ostaju stabilne, kod mlađih rastu.
Simptomi koji zahtevaju hitnu pažnju uključuju:
- Promene u ritmu stolice (uporan proliv ili zatvor)
- Krv u stolici
- Bol ili kvržicu u stomaku
- Nadutost
- Neočekivani gubitak težine i umor
- Borba i podizanje svesti
Bet, danas 27-godišnjakinja i stomatološka sestra, prošla je operaciju, ima stomu i trenutno se leči hemioterapijom. Uprkos jakim bolovima i slabosti, aktivno se uključila u podizanje svesti među mladima – deli plakate sa simptomima i ohrabruje vršnjake da se pregledaju.
"Imam jake bolove svaki dan i nedostaju mi obične stvari, poput odlaska sa ćerkom u park. Moje šanse za izlečenje su male, ali želim doživeti što više prekretnica s njom", ispričala je.
Razmišljanje o pravnom postupku
Bet takođe razmišlja o pokretanju pravnog postupka zbog godina pogrešnih dijagnoza:
"Otišla sam lekaru osam puta i uvek sam dobijala isti odgovor – pij više vode, promeni ishranu. Da su testovi rađeni ranije, rak bi bio otkriven mnogo pre."
Ona veruje da su lekari zanemarili simptome jer je bila mlada i fizički aktivna. "Dob ne znači ništa kada je reč o raku. Može pogoditi bilo koga – a upravo zato je toliko smrtonosan među mlađima, jer se ne pregledaju."
Priča Bet Stičbari podseća nas koliko je važno osluškivati svoje telo i ne ignorisati simptome, čak i kada smo mladi i zdravi. Rak ne bira godine, a rana dijagnoza može značiti razliku između života i smrti. Njena borba nije samo lična – ona je apel svima da prepoznaju upozoravajuće znakove, da budu uporni u traženju odgovarajuće medicinske pomoći i da ne dozvole da godina ili izgled prevaru lekare. Bet svojim primerom pokazuje da i u najtežim trenucima postoji prostor za hrabrost, solidarnost i podizanje svesti, kako bi drugi mogli da izbegnu iste greške.
(Ona.rs)