Oblaganje daske toalet-papirom čuva zdravlje ILI pravi belaj: Mora se i u javni WC, ali da li je tamo čisto
Putovanja, kupovina u tržnom centru, čekanje autobusa na stanici ili duga vožnja autoputem - pre ili kasnije, svakoga od vas zadesi ista situacija - kada shvatite da više ne možete da čekate i da je odlazak u javni toalet jedina opcija. Već na samom ulazu hvata vas blaga panika, a pluća napunite vazduhom kao da ronite na dah. Unutra vas dočekaju vlažan pod, miris dezinfekcionih sredstava pomešan sa vlagom i neprijatan osećaj da je pre vas tu prošlo na stotine stranaca.
Gledate kako da ceo proces završite u rekordnom roku, sa što manje dodirivanja bilo čega u kabini. Kada dođe trenutak da sednete, u glavi se pali crveni alarm. Prolazite kroz dobro poznati scenario koji ste primenili sigurno stotinu puta. Ruka automatski ide ka držaču za toalet-papir. Odmotavate metar po metar, pažljivo ređate trake preko hladne plastične daske, praveći sloj ili dva, pa sve lepo popravite na uglovima kako nigde ne bi ostala praznina. Tek kada napravite taj improvizovani štit, osetite olakšanje i smete da sednete, ubeđeni da ste se uspešno izolovali od svih mogućih klica i prljavštine.
Godinama živite u ubeđenju da je ovo jedini pametan i higijenski potez u javnom WC-u. Međutim, kada čujete šta o ovoj navici kažu stručnjaci za higijenu, verovatno ćete dobro razmisliti pre nego što sledeći put posegnete za rolom. Pokazuje se da ova tehnika uopšte ne radi ono što mislite da radi - zapravo, stvari stoje potpuno suprotno.
Što je na oko čisto, na dodir kupi sve pred sobom
Možda deluje potpuno logično da je WC-daska u javnom toaletu prepuna bakterija jer kroz taj prostor prođe na stotine ljudi dnevno. Proizvođači se, međutim, trude da površina daske bude pusta, glatka i neporozna. Zbog takve izrade, bakterijama je izuzetno teško da se zadrže, zalepe ili razmnožavaju na samoj plastici.
Nasuprot tome, toalet-papir stvoren je od potpuno drugačijeg materijala. On je mekan, vlaknast i izuzetno upijajući. Upravo ta njegova struktura deluje kao magnet za sve što lebdi u vazduhu.
Nije ta rola čista kao što na oko izgleda
Papir koji stoji u javnom WC-u konstanto je izložen spoljnim uticajima. Pre nego što ste vi stigli i otkinuli svoj deo, tu rolu su dodirivale stotine tuđih, potencijalno neopranih ruku. Pored toga, papir satima visi u otvorenom prostoru i skuplja sve što se podigne u vazduh prilikom puštanja vode.
Kada uzmete takav papir i stavite ga direktno na dasku, vi zapravo ne pravite zaštitnu barijeru. Stručnjaci ukazuju na to da na taj način možete prineti telu mnogo više bakterija nego što bi ih ikada bilo na samoj plastici. Umeesto da se zaštitite od prljavštine, vi se praktično stavljate u direktan kontakt sa svim onim što ste pokušavali da izbegnete.
Ne bije se bitka na dasci, nego pod mlazom tople vode
Pritom, lekari i higijeničari ističu da je sam kontakt kože sa WC-daskom zapravo veoma niskog rizika po vaše zdravlje. Mnogo veće opasnosti leže u nekim potpuno drugim stvarima koje često radite nesvesno.
Umetnost preživljavanja u javnom toaletu zapravo je mnogo jednostavnija nego što mislite. Sve se svodi na tri prosta koraka koja vas stvarno štite:
- Pravilno i temeljno pranje ruku sapunom i toplom vodom odmah nakon upotrebe toaleta.
- Izbegavanje dodirivanja lica, nosa i usta dok ne operete ruke.
- Vodite računa o tome šta sve dodirujete u samoj kabini - od kvake na vratima do slavine na lavabou.
Stavljanje papira na dasku pruža vam lažni osećaj sigurnosti. Sledeći put kada uđete u javni toalet, preskočite ovaj nepotreban korak, jer ćete uštedeti vreme, a vaše zdravlje će biti daleko sigurnije ako, jednostavno, samo dobro operete ruke na izlazu.
(Ona.rs / Tips and tricks)