Počeo je da se bavi pčelarstvom sa 12 godina, pa postao najstariji pčelar u Srbiji: "Svaki ujed je opasan"
Pre nekoliko godina, priča Staniše Vuksanovića iz sela Dobrnje kod Petrovca na Mlavi obišla je Srbiju. Tada je, sa 87 godina, kao najstariji pčelar u zemlji, govorio o poslu kojem je posvetio gotovo ceo život, ali i o tome kako su ga upravo rad i ljubav prema pčelama održali vitalnim i u poznim godinama.
Njegova životna priča i danas se rado prepričava, a saveti koje je tada podelio i dalje mogu biti dragoceni svima koji žele da se bave pčelarstvom.
Sve je počelo kada je imao svega 12 godina.
"Kad sam imao 12 godina, moj tadašnji učitelj me je naučio pčelarstvu. Od tada pa sve do dana današnjeg time volim da se bavim. Imao sam nekada i preko 150 košnica, ali sada sam ipak u godinama i taj broj malo sam smanjio", ispričao je Staniša u jednom intervjuu.
Ljubav prema pčelama, kako je govorio, nije ga napustila ni posle više od sedam decenija. Iako je posao zahtevan i podrazumeva mnogo fizičkog rada, nikada nije razmišljao da od njega odustane.
"Rad oko pčela nije lak, ali ko ga zavoli onda ga zaista teško napušta. Bilo je i ujeda, ali na svu sreću nisam alergičan. Meni je sve to više kao neko bockanje. Ne osećam ništa. Imao sam problem da nađem pomoćnika, jer je dosta njih bilo alergično, a tada svaki ujed može biti baš opasan", rekao je tada.
Posebno zanimljiv bio je njegov savet za mlađe kolege. Tvrdio je da postoji način da se ostvare znatno bolji prinosi meda.
"Najbolje je da se drže dvojke, to znači dva pčelinja društva u košnici. To je mnogo produktivnije i isplativije, a prinosi su znatno veći. Posla ima dosta, ali može i da se zaradi", preneo je Mondo.
Staniša je isticao da je upravo zahvaljujući takvom načinu rada ostvarivao rezultate kojima su se mnogi čudili.
"Ja sam ranije znao da iz jedne košnice izvadim čak 100 kilograma meda, to je ogroman prinos. Ljudi su se prvo smejali kad sam im pričao, a posle su ostajali u čudu kad sam im pokazao", govorio je.
Verovao je da je domaći med jedna od najzdravijih namirnica, ali i da od pčelarstva može lepo da se živi ukoliko se čovek potpuno posveti tom poslu.
Ipak, najveću životnu lekciju nije vezivao samo za pčele, već za rad uopšte. Smatrao je da upravo vredan rad čoveka održava zdravim i ispunjenim.
"Gledam danas, ova omladina sve manje hoće da radi. Hoće neke brze i lake pare, ali to nikada nije na dobro izašlo. Samo ako se vredno i pošteno radi, može lepo i da se živi. Rad je napravio čoveka i održava ga", poručio je.
Govoreći o onome na šta je najponosniji, nije spominjao broj košnica ni količinu meda koju je proizveo tokom života.
"Najviše sam ponosan na svoje ćerke. Ne bih ih menjao ni za deset sinova", rekao je tada Staniša Vuksanović.
Iako je ovaj razgovor objavljen pre dve godine, njegova priča i danas služi kao podsetnik da se ljubav prema poslu, strpljenje i upornost grade godinama - i da upravo takve vrednosti ostavljaju najduži trag.
(Ona.rs)