„Na strašnom mestu postojim“: Životna priča pesnika koji je prepevao stradanje Srpskog naroda

 
  • 0

Kada govorimo o velikim tragičnim figurama srpske književnosti, ime Milutina Bojića odzvanja snažno, bolno i gordo – poput zvona na brodu koji tone, ali ostaje uspravan do kraja. Rođen 1892. godine u Beogradu, Bojić je živeo svega 25 godina, ali je u te dve i po decenije uspeo da stvori poetski univerzum u kojem se sudaraju patriotizam, tuga, ljubav i herojski očaj.

Njegov život bio je poput njegovih stihova – kratak, strastven, veličanstven i tragičan. Bio je pesnik koji nije pisao iz udobnosti beogradskih kafana, već iz rovova, bolničkih hodnika i nadgrobnih tišina.

„Na strašnom mestu postojim / pun straha, čežnje i stida / i gledam kako se boji / i kako strada i pita.”
(Milutin Bojić, „Plava grobnica”)

Dečak iz Beograda koji je govorio kao prorok

Rođen u skromnoj trgovačkoj porodici, Milutin Bojić pokazivao je izuzetnu darovitost još kao dete. Njegovi nastavnici su svedočili da je imao „učenost koja nadmašuje godine“ i izražaj koji je više priličio starcu pesniku nego adolescentu.

Stanislav Vinaver i Milutin Bojić Milutin Bojić i Stanislav Vinaver / Foto: Wikimedia Commons

Njegove prve pesme objavljene su još dok je bio gimnazijalac, a veoma mlad ulazi u krugove srpske intelektualne elite. Međutim, Bojić nikada nije bio pesnik salonske estetike. Njegov izraz bio je sirov, snažan i istinit.

„I gledah, kako se nebom vuku / oblaci dima, krvavi, dugi, / i kako u njima plešu kuke / što vuku duše u jame i krugi.”
(Bojić, iz nedovršenog ciklusa o ratu)

Pesnik Velikog rata

Kada je izbio Prvi svetski rat, Bojić je znao gde treba da bude – sa svojim narodom, u pokretu, u izgnanstvu. Bio je ratni izveštač, ali pre svega pesnik bola. Prošao je albansku golgotu zajedno sa vojskom i narodom, beležio smrt i nadanja u stihovima koji su postajali kolektivna molitva i istorijski dokument.

Njegov najpoznatiji stih, iz pesme „Plava grobnica”, napisan je nakon što je video kako se hiljade srpskih vojnika sahranjuju u more kod ostrva Vido, jer zemlje više nije bilo.

„Zaronite u dubine umorne, / da počine srce srpskog roda, / tamo dole, pod talasima modre / počiva vojska jednog naroda.”
(Milutin Bojić, „Plava grobnica”)

To nije pesma – to je liturgija. Ispisana krvlju, patnjom, i poetskom genijalnošću.

Ljubav, bolest i smrt

U svim tim godinama užasa, Bojić je pisao i o ljubavi. Njegova izabranica bila je Jelica, devojka kojoj je slao nežna pisma i stihove sa Krfa. Sanjao je o povratku, o miru, o danu kada će mu „ruka biti laka kao krilo lastavice, a duša čista kao planinski potok.”

Ali, kao što su sudbine tragičnih pesnika često zapečaćene pre vremena, Milutin se nije vratio. Oboleo je od tuberkuloze. Poslednje mesece života proveo je u bolnici u Solunu. Umro je 1917. godine, a sahranjen na vojnom groblju u tom gradu.

„Smrt ne plaši pesnika. Smrt je poslednji stih u najlepšoj pesmi.”
(Zabeleženo u Bojićevim pismima)

Legat i večnost

Danas, Milutin Bojić je pesnik koji se izučava u školama, ali retko razume. Njegovi stihovi traže tišinu. Traže da stanete. Da udahnete i čujete kako srce jedne nacije kuca u ritmu tuge i ponosa.

U svetu u kojem se reči troše, Bojićeve stoje kao stubovi identiteta – visoki, crni od dima, ali nepokolebljivi.

Njegov život je podsetnik da poezija nije dekoracija. Da je pesnik često prorok, bolesnik, svedok i žrtva. A Milutin Bojić je bio sve to – i više.

U njegovo ime: Zašto ga ne smemo zaboraviti

U vremenima kada se nacionalna sećanja brišu klikom, a emocije zamenjuju algoritmi, Milutin Bojić stoji kao simbol jednog sveta koji je bio stravičan – ali ljudski.

Zato, kada sledeći put budete šetali Kalemegdanom, pomislite na dečaka iz Beograda koji je sanjao stihove, a umro pevajući o smrti.

Jer on nije samo pesnik prošlosti. On je pesnik budućnosti koja mora da pamti.

„Ne dam te zaboravu, muko sveta! / Ne dam te tišini bez glasa! / Ti si u meni večna, sveta, / kao miris leda i časa.”
(Milutin Bojić)

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Dnevna soba i radni sto za kojim je stvarao čuveni srpski pesnik Laza Kostić

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike On