
„Na strašnom mestu postojim“: Životna priča pesnika koji je prepevao stradanje Srpskog naroda
Kada govorimo o velikim tragičnim figurama srpske književnosti, ime Milutina Bojića odzvanja snažno, bolno i gordo – poput zvona na brodu koji tone, ali ostaje uspravan do kraja. Rođen 1892. godine u Beogradu, Bojić je živeo svega 25 godina, ali je u te dve i po decenije uspeo da stvori poetski univerzum u kojem se sudaraju patriotizam, tuga, ljubav i herojski očaj.
Njegov život bio je poput njegovih stihova – kratak, strastven, veličanstven i tragičan. Bio je pesnik koji nije pisao iz udobnosti beogradskih kafana, već iz rovova, bolničkih hodnika i nadgrobnih tišina.
„Na strašnom mestu postojim / pun straha, čežnje i stida / i gledam kako se boji / i kako strada i pita.”
(Milutin Bojić, „Plava grobnica”)
Dečak iz Beograda koji je govorio kao prorok
Rođen u skromnoj trgovačkoj porodici, Milutin Bojić pokazivao je izuzetnu darovitost još kao dete. Njegovi nastavnici su svedočili da je imao „učenost koja nadmašuje godine“ i izražaj koji je više priličio starcu pesniku nego adolescentu.

Njegove prve pesme objavljene su još dok je bio gimnazijalac, a veoma mlad ulazi u krugove srpske intelektualne elite. Međutim, Bojić nikada nije bio pesnik salonske estetike. Njegov izraz bio je sirov, snažan i istinit.
„I gledah, kako se nebom vuku / oblaci dima, krvavi, dugi, / i kako u njima plešu kuke / što vuku duše u jame i krugi.”
(Bojić, iz nedovršenog ciklusa o ratu)
Pesnik Velikog rata
Kada je izbio Prvi svetski rat, Bojić je znao gde treba da bude – sa svojim narodom, u pokretu, u izgnanstvu. Bio je ratni izveštač, ali pre svega pesnik bola. Prošao je albansku golgotu zajedno sa vojskom i narodom, beležio smrt i nadanja u stihovima koji su postajali kolektivna molitva i istorijski dokument.
Njegov najpoznatiji stih, iz pesme „Plava grobnica”, napisan je nakon što je video kako se hiljade srpskih vojnika sahranjuju u more kod ostrva Vido, jer zemlje više nije bilo.
„Zaronite u dubine umorne, / da počine srce srpskog roda, / tamo dole, pod talasima modre / počiva vojska jednog naroda.”
(Milutin Bojić, „Plava grobnica”)
To nije pesma – to je liturgija. Ispisana krvlju, patnjom, i poetskom genijalnošću.
Ljubav, bolest i smrt
U svim tim godinama užasa, Bojić je pisao i o ljubavi. Njegova izabranica bila je Jelica, devojka kojoj je slao nežna pisma i stihove sa Krfa. Sanjao je o povratku, o miru, o danu kada će mu „ruka biti laka kao krilo lastavice, a duša čista kao planinski potok.”
Ali, kao što su sudbine tragičnih pesnika često zapečaćene pre vremena, Milutin se nije vratio. Oboleo je od tuberkuloze. Poslednje mesece života proveo je u bolnici u Solunu. Umro je 1917. godine, a sahranjen na vojnom groblju u tom gradu.
„Smrt ne plaši pesnika. Smrt je poslednji stih u najlepšoj pesmi.”
(Zabeleženo u Bojićevim pismima)
Legat i večnost
Danas, Milutin Bojić je pesnik koji se izučava u školama, ali retko razume. Njegovi stihovi traže tišinu. Traže da stanete. Da udahnete i čujete kako srce jedne nacije kuca u ritmu tuge i ponosa.
U svetu u kojem se reči troše, Bojićeve stoje kao stubovi identiteta – visoki, crni od dima, ali nepokolebljivi.
Njegov život je podsetnik da poezija nije dekoracija. Da je pesnik često prorok, bolesnik, svedok i žrtva. A Milutin Bojić je bio sve to – i više.
U njegovo ime: Zašto ga ne smemo zaboraviti
U vremenima kada se nacionalna sećanja brišu klikom, a emocije zamenjuju algoritmi, Milutin Bojić stoji kao simbol jednog sveta koji je bio stravičan – ali ljudski.
Zato, kada sledeći put budete šetali Kalemegdanom, pomislite na dečaka iz Beograda koji je sanjao stihove, a umro pevajući o smrti.
Jer on nije samo pesnik prošlosti. On je pesnik budućnosti koja mora da pamti.
„Ne dam te zaboravu, muko sveta! / Ne dam te tišini bez glasa! / Ti si u meni večna, sveta, / kao miris leda i časa.”
(Milutin Bojić)
(Ona.rs)
Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).
Video: Dnevna soba i radni sto za kojim je stvarao čuveni srpski pesnik Laza Kostić
Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.