Travka sa crnogorskih planina potapana u rakiju da bi je pili kao MUŠKI ČAJ: Pomaže stomaku, ali ne i monasima
Kada prošetate sunčanim kamenjarima i strmim obroncima Crne Gore, mora d aosetite jak, mio miris što podseća na mešavinu majčine dušice i origana. Naši stari su dobro znali koja je to travka i čim bi natrčali na nju, brižljivo bi je brali i nosili kući. U pitanju je vrisak, zeljasta biljka čvrstog korena koja godinama opstaje na najstrmijim mestima i suvom kamenjaru.
Možda ste za nju čuli pod imenom planinski šetraj, a njeno botaničko ime je Satureja montana. Sitni, razgranati polužbun sa malim, uskim listićima i belim ili svetloljubičastim cvetovima pravo je blago narodne apoteke. Kad god protrljate njen list među prstima, osetićete moćna etarska ulja koja vekovima leče, začinjavaju i daju poseban šarm jelima sa ovih prostora.
Zašto su je bake drage volje potapale u rakiju?
U narodnoj tradiciji jadranskih ostrva i našeg priobalja, vrisak zauzima posebno mesto. Sigurno znate da su naše bake imale rešenje iz prirode za skoro svaki problem, pa tako i za lepotu i zdravlje kose. Zabeležen je stari narodni recept po kom se vršni delovi vriska potapaju u domaću rakiju, a dobijeni preparat utrljavao se u koren glave protiv opadanja kose.
Osim ove zanimljive primene, čiste lisnate i cvetne grančice beru se pre nego što stabljika skroz odrveni, pa se suše za zimu. Od njih se vekovima spremao topli čaj od vriska, koji se u narodu pije kada zagusti u stomaku. Narodna medicina pamti da ovaj napitak blagotvorno deluje kod nadimanja, slabog apetita, ali i neugodnog kašlja i prehlade tokom hladnih zimskih dana.
Mirišljavi dodatak za pasulj i teška jela
Pored toga što se kuva kao čaj, vrisak je odličan i preko potreban gost u svakoj pravoj domaćinskoj kuhinji. Njen pikantan i jak ukus savršeno se slaže uz težu hranu koja se sporije vari.
Ako volite da spremate domaći pasulj, boraniju, sočivo ili druga jela od mesa, prstohvat sušenog vriska daće im posebnu aromu i napraviti pravu čaroliju u tanjiru, a ujedno će vašem stomaku olakšati varenje. Na ostrvima su ga stari meštani spremali i u vidu blagih napitaka za poboljšanje cirkulacije i lakše izbacivanje tečnosti.
Zbog čega su je zvali "muški čaj" i spominjali satire?
Predanja o ovoj biljci idu veoma daleko u prošlost i nose sa sobom neobičnu dozu tajanstvenosti. Sam naziv roda kojem vrisak pripada - Satureja - u starim zapisima vezuje se za satire, mitološka bića poznata po svojoj razuzdanoj energiji, snazi i plodnosti.
Upravo zbog toga, u starim evropskim zapisima i zabeleškama vrisak se često spominjao kao sredstvo koje budi seksualnu želju i vraća snagu, pa je u nekim krajevima dobio nadimak "muški čaj". Zbog takve reputacije i priča da podstiče strasti, u pojedinim srednjovekovnim manastirima verovalo se da ovoj biljci nije mesto u manastirskim baštama. Iz naučnog ugla, ova svojstva ostaju samo deo bogatog narodnog folklora, ali je priča o njoj svakako ostala u sećanju naroda.
Kako da ne pomešate vrisak sa drugim travama?
Kada obilazite pijace ili razgovarate sa travardžijama, važno je da znate jednu stvar - narodni nazivi umeju da zavaraju. Naš narod rečju „vrisak“ ili „vrijesak“ ponekad naziva sasvim različite biljke.
- Satureja montana je planinski šetraj o kom ovde govorimo - mirišljavi polužbun sa kamena.
- Satureja hortensis je baštenski šetraj, njegova pitomija sestra koja se više gajila po baštama kao začin.
- Vres ili vrijes (Calluna vulgaris) jeste sasvim druga biljka iz druge porodice, iako joj ime zvuči skoro isto.
Zato, ako vam neko u kraju ponudi vrisak, uvek pomirišite listić. Pravi divlji vrisak sa krša prepoznaćete po intenzivnom, aromatičnom mirisu i staništu na kom najradije raste - direktno iz stene i pod najjačim suncem.
Savremena istraživanja potvrdila su da ova biljka u svom etarskom ulju krije sastojke poput timola i karvakrola, koji u laboratorijama pokazuju dobra antimikrobna i antioksidativna svojstva. Međutim, reč je o jakoj i aromatičnoj biljci, pa ako planirate da pijete jače čajeve u zdravstvene svrhe, uvek se pre toga posavetujte sa svojim lekarom ili apotekarom.
(Ona.rs)