Odrasli, ali nikada nisu izašli iz srednje škole: Ovih 10 ponašanja otkriva da su najbolje dane već proživeli
Nostalgija je normalna, ali nešto drugo je kada osoba i decenijama kasnije ljude deli na popularne i nevažne, stalno prepričava iste školske pobede i tuđi uspeh doživljava kao lični poraz.
Gotovo svi se ponekad sa osmehom sete školskih dana, prvih ljubavi, prijateljstava i nestašluka. Problem ne nastaje kada neko čuva lepe uspomene, već kada čitav odrasli život nastavlja da meri pravilima školskog hodnika.
Osobe koje su vrhunac popularnosti doživele u tinejdžerskim godinama ne moraju neprestano da pokazuju stare fotografije i sportske medalje. Znakovi mogu biti mnogo suptilniji i videti se u načinu na koji procenjuju ljude, biraju prijatelje i doživljavaju uspeh.
1. I dalje rangiraju ljude prema statusu
Čim uđu u prostoriju, pokušavaju da procene ko je važan, uticajan i vredan pažnje, a ko može da bude zanemaren.
Ne zanima ih prvenstveno nečiji karakter, već njegovo mesto u društvenoj hijerarhiji. Kancelariju, komšiluk i društvo prijatelja posmatraju kao novu verziju školske kantine.
2. Najbolje priče uvek su iz školskih dana
Često pominju utakmicu na kojoj su briljirali, zabavu o kojoj je cela škola govorila ili činjenicu da su ih nekada svi poznavali.
Nije problem što se rado sećaju tog perioda, već što kasnije godine nisu donele nijednu priču koja im je podjednako važna. Njihov životni album najvećih uspeha kao da je prestao da se dopunjuje posle mature.
3. Tračeve koriste kao društvenu valutu
Ko se razveo, ko se ugojio, ko je ostao bez posla i ko nije uspeo u životu, sve su to informacije kojima pokušavaju da zadrže pažnju društva.
Još u školi su naučili da posedovanje tuđih tajni može doneti moć. U odraslom dobu promenilo se samo mesto na kojem ih dele.
4. Uznemirava ih kada se neko potpuno promeni
Nekada povučena osoba postala je uspešna i samouverena, dok je školski autsajder izgradio život na kojem mu drugi zavide. Takvi obrti im teško padaju.
Ako su se nekadašnje pozicije promenile, onda njihov stari status više ništa ne znači. Tuđi napredak ih podseća da hijerarhija na kojoj su izgradili identitet nikada nije bila trajna.
5. Takmiče se u stvarima koje više nikome nisu važne
Ko izgleda mlađe, ima skuplji automobil, lepšu decu, veću kuću ili raskošnije letovanje, sve može postati deo nevidljivog takmičenja.
Oni i dalje koriste kategorije koje su bile važne u adolescenciji: izgled, popularnost i vidljive simbole uspeha. Ne primećuju da većina ljudi oko njih odavno više ne vodi isti rezultat.
6. Prijateljstva zasnivaju na blizini i statusu
Njihovi odnosi često opstaju zato što se ljudi dugo poznaju, pripadaju istom krugu ili jedni drugima potvrđuju određeni društveni položaj.
Odraslo prijateljstvo, međutim, zahteva svesno ulaganje, uzajamno poštovanje i spremnost da se pokaže ranjivost. Bez toga i najduže poznanstvo može ostati površno.
7. Ne umeju iskreno da se raduju tuđem uspehu
Prijateljevo unapređenje, nova kuća ili srećna veza u njima prvo bude potrebu za poređenjem. Tuđi dobitak doživljavaju kao dokaz da su oni nešto izgubili.
U školskoj hijerarhiji broj mesta na vrhu delovao je ograničeno. Ako taj način razmišljanja prenesu u odraslo doba, svaki tuđi uspeh postaje pretnja.
8. Isključivanje drugih koriste kao dokaz moći
Namerno izostavljaju nekoga iz planova, prave zatvorene grupe i naglašavaju događaje kojima nisu svi imali pristup.
Mehanizam je isti kao za školskim stolom: moć pripada onome ko odlučuje ko sme da pripada grupi. Promenili su se samo događaji i sredstva komunikacije.
9. O sebi govore u prošlom vremenu
„Bio sam najbolji igrač“, „Bila sam najpopularnija“ ili „Svi su tada želeli da budu u mom društvu“ postaju osnova njihovog identiteta.
Problem nije ponos na nekadašnji uspeh, već odsustvo odgovora na pitanje ko su danas. Verzija njih koja je dobijala najviše pažnje ostala je ona sa 17 godina.
10. Mešaju popularnost sa tim da ih ljudi zaista vole
Važno im je da ih svi poznaju, primete i pominju. Međutim, biti poznat nije isto što i biti nekome blizak.
Popularnost se može zasnivati na vidljivosti, uticaju i statusu. Istinska dopadljivost nastaje iz topline, empatije i poverenja, osobina bez kojih je teško izgraditi duboke odnose.
Nije problem voleti prošlost, već prestati da stvarate budućnost
Ne bi trebalo ismevati ljude koji su ostali vezani za svoje školske dane. Moguće je da nikada kasnije nisu dobili toliko potvrde, pažnje ili osećaja pripadnosti, pa su nastavili da se oslanjaju na identitet koji im je nekada donosio sigurnost.
Ipak, srednja škola bi trebalo da bude jedno poglavlje, a ne cela životna priča. Odrastanje podrazumeva da dozvolimo sebi da postanemo drugačiji, pronađemo nove vrednosti i napravimo uspomene koje neće stalno živeti u senci stare popularnosti.
Najbolji period života ne mora da bude onaj u kojem su svi znali vaše ime. Možda tek dolazi, ali samo ako prestanete neprestano da gledate prema školskom hodniku koji ste odavno napustili.
(Ona.rs / Bolde)