Moj muž je ukrao 36.000 evra od naše dece - mislila sam da štedim za njihovu budućnost

B. P.
Vreme čitanja: oko 5 min.

Foto: Shutterstock/sebra

Za mnoge roditelje, novac koji odvajaju za budućnost svoje dece nosi posebno obećanje – fakultet, prvi automobil ili čak učešće za kupovinu prvog stana. Elena, 42-godišnjakinja iz Bata, mislila je da su ona i njen suprug stvorili solidan fond za budućnost svoje dvoje dece. Međutim, kada je odlučila da plate sinu školsko putovanje, otkrila je da je najveći deo tog novca nestao.

Obratila se Sari Dejvidson, novinarki Metroa koja se bavi zaštitom potrošača, tražeći pomoć.

Pitanje...

Moj muž je oduvek vodio računa o porodičnim finansijama jer se bolje snalazi sa tabelama, a ja sam mu potpuno verovala. Oboje dobro zarađujemo, imamo stambeni kredit i godinama redovno odvajamo novac za naše dvoje dece, uzrasta 12 i 9 godina.

Godinama smo uplaćivali po 300 funti mesečno u ono što smo zvali njihovim „fondom za budućnost“, a tome smo dodavali i novac koji su dobijali za rođendane, Božić i dečji dodatak. Muž mi je govorio da smo do sada uštedeli oko 45.500 evra.

Prošle nedelje predložila sam da deo tog novca iskoristimo kako bismo sinu platili prilično skupo školsko putovanje, ali on je potpuno pobesneo. Od tada sam otkrila da se na računu nalazi svega 5.000 evra.

Kaže da je „samo pozajmio“ 36.000 evra iz njihove ušteđevine kako bi pokrio svakodnevne troškove nakon „teškog perioda“ na poslu. Besna sam i osećam se potpuno iznevereno – on je, praktično, ukrao novac od sopstvene porodice.

A još je gore to što samo izmišlja opravdanja i govori mi da preterujem. Tvrdi da to zapravo nije dečji novac jer se štedni račun vodi na njegovo ime.

Naravno, više ne mogu da mu verujem, pa sam pregledala njegov telefon i pronašla aplikacije za kreditne kartice za koje nisam ni znala da imamo otvorene račune. Veoma sam zabrinuta da smo u velikim dugovima i potrebna nam je pomoć, ali on svaki put eksplodira kada to pomenem.

Kaže da ću ga naterati da uđe u neki program za rešavanje dugova i da će to uskratiti našoj deci mogućnost da štedimo za njihovu budućnost. Mogu li da zaštitim ono što je preostalo i kako da saznam da li je ovo samo privremeni problem, kao što on tvrdi, ili on potajno vodi našu porodicu u finansijski bankrot?

Odgovor stručnjaka...

Elena, vaš muž pokušava da vas navede da posumnjate u sopstveni osećaj za stvarnost i da preispitujete sebe. Vaš muž nema pravo da u vama izaziva osećaj krivice zato što pitate gde je nestalo 30.000 funti.

Ne preterujete. Reagujete na ozbiljno narušavanje poverenja i potencijalno ozbiljan problem sa dugovima.

Ipak, jedan savet za oprez: budite pažljivi pre nego što novac proglasite „ukradenim“ ili pretpostavite da je pravno pitanje vlasništva potpuno jednostavno. Nažalost, vaš muž je u pravu kada kaže da je važno o kakvoj vrsti računa je reč.

Ako je u pitanju namenski dečji štedni račun (npr. Junior ISA), novac pripada detetu. Roditelj može da upravlja računom, ali ne može jednostavno da uzme taj novac i potroši ga na kućne troškove. Dete, sa druge strane, ne može da podigne novac pre nego što napuni 18 godina.

Situacija je drugačija ako je reč o običnom štednom računu koji se vodi isključivo na ime vašeg muža. To što ste taj novac nazivali „fondom za budućnost“ ne znači automatski da on pravno pripada vašoj deci. Međutim, postoji mogućnost da osporite tvrdnju da je to isključivo njegova ušteđevina, ukoliko imate jasnu evidenciju o tome čiji je novac uplaćivan, da li je bio poklonjen deci i šta je o tome rečeno ili napisano. Ako vaš muž bude insistirao na svom stavu, biće vam potreban nezavisan pravni savet.

Pređimo sada na ono što je trenutno najvažnije. Vaš muž je priznao da je bez vašeg znanja koristio ušteđevinu namenjenu deci, a moguće je i da krije dugove po kreditnim karticama. Pretpostavljam da je veoma uplašen i da ga izjeda osećaj krivice. Bes i optužbe koje ispoljava verovatno su mu lakši način da se nosi sa situacijom nego da se suoči sa tim osećanjima.

Znam da ste ljuti, ali istovremeno razumno razmišljate o tome šta treba preduzeti. Pokušajte da ga umirite. Recite mu da ćete zajedno prebroditi ovaj problem i da ste spremni da pokušate da stavite tačku na ono što se dogodilo. Ako je novac zaista koristio za pokrivanje životnih troškova vaše porodice, može se reći da je postupio pogrešno, ali sa namerom da obezbedi ono što je porodici bilo potrebno.

Zatim ga mirno, bez osuđivanja, pitajte da li možete sledeće nedelje da sednete i zajedno pregledate finansije. Dogovorite tačan datum i vreme kada deca neće biti kod kuće.

Zatražite da vam pokaže:

  • Izvode sa svih bankovnih i štednih računa
  • Izvode sa svake kreditne kartice i svakog kredita
  • Preostali iznos stambenog kredita
  • Dugovanja povezana sa poslovanjem, ukoliko ih ima
  • Dozvoljena prekoračenja po računima
  • Investicije i drugu imovinu

Pregledajte dokumentaciju za poslednjih 12 meseci. Nemojte pristupati računima koji su isključivo na njegovo ime bez njegove dozvole, ali tražite da vam ih on pokaže. Ako odbije, velika je verovatnoća da vam još uvek nije otkrio celu istinu.

Oboje bi trebalo da proverite svoje kreditne izveštaje kod referentnih kreditnih biroa. Sama činjenica da ste u braku ne znači da ste automatski odgovorni za lične dugove svog partnera. Međutim, ako imate zajednički stambeni kredit, dozvoljeno prekoračenje ili zajam, svaki od vas može biti odgovoran za celokupan preostali dug ukoliko drugi ne može da ga otplaćuje.

Proverite zajedničke račune već danas i pitajte banku da li je moguće zahtevati saglasnost oba vlasnika pre podizanja novca. Pobrinite se da izvodi i obaveštenja o transakcijama stižu na vaš telefon ili imejl adresu, a ne samo na njegovu.

Sačuvajte svu dokumentaciju i nemojte potpisivati ugovor o objedinjavanju dugova, dodatnom zaduživanju po osnovu hipoteke ili bilo kakvu garanciju dok ne budete imali potpunu sliku finansijskog stanja.

Na kraju, znam da ovo nije prijatno čuti, ali mislim da bi trebalo da obratite pažnju i na širi obrazac njegovog ponašanja. Jedan skriveni račun ne znači automatski da je reč o finansijskom zlostavljanju. Međutim, uskraćivanje pristupa finansijskim informacijama, pritisak da preuzmete dugove ili stvaranje straha od postavljanja pitanja o novcu mogu biti upozoravajući znaci.

Za sada, Elena, vaš zadatak je da zaštitite svoj pristup zajedničkim finansijama, insistirate na tome da vam pokaže svu dokumentaciju i potražite nezavisan pravni i finansijski savet.

(Ona.rs/metro)