Čudo srpskog graditeljstva staro 100 godina: Priča o vozu koji i danas oduzima dah
Pre nešto više od stotinu godina završena je gradnja pruge uskog koloseka, koja je zbog prepoznatljivog oblika u vidu broja osam, sa pravom karakterisana kao pravo pravcato čudo graditeljstva toga doba kada su u pitanju pruge tog tipa.
Iako je još tokom Velikog rata pomenuta ideja da se na području današnjeg Parka prirode Mokra gora izgradi pruga, gradnja čuvene Šarganske osmice završena je 1925. godine.
Skoro pet decenija je “Ćira” prevozio putnike, da bi nakon procene da je neisplativa, vožnja bila ukinuta 1974. godine. Sve do nedavne obnove, a na radost svih ljubitelja zanimljivih aktivnosti, jer danas njome saobraća muzejski voz “Nostalgija”, nudeći putnicima jedinstveno i po mnogo čemu nezaboravno iskustvo.
Tragični “Deveti kolosek”
Jedan tragični događaj obeležio je prvobitni pokušaj gradnje ovog dela pruge, koja je igrala značajnu ulogu u povezivanju Beograda sa lokacijama u Crnoj Gori. Nakon toga gradnja je zaustavljena, da bi 1925. godine, tokom januara, kompozicija predvođena čuvenim “Ćirom”, protutnjala ovim delom zemlje.
Podno brda koje nosi naziv Budim tada je kopan tunel, kako bi gradnjom tog dela pruge bili spojeni Vardište i Užice.
Danas o tragičnom događaju, koji je odneo živote brojnih što italijanskih, što ruskih zatvorenika, koji su taj tunel kopali, baš u trenutku kada se zemlja obrušila na njih, svedočeli neveliki spomenik na pomenutom brdu.
Oko pet godina docnije je Sarajevska direkcija bila ta u čijoj nadležnosti je tada bio nastavak gradnje pruge. Ali, ne može se reći da je bilo jednostavno pronaći najbolje rešenje za njenu gradnju. Naime, na rastojanju koje nije veliko, postoji uspon od oko tri stotine metara, za koji je trebalo pronaći najbolje rešenje.
Upravo iz tog razloga i nastaje čuvena Šarganska osmica. Zasluge za tu, u ono vreme neverovatno naprednu ideju, pripadaju čoveku po imenu Hugo Kajncl, koji je bio zadužen i za izradu projekta i za realizaciju gradnje.
Stanica bez putnika
I mada je danas Šarganska osmica najpre poznata po stanici koja nosi naziv “Golubići”, jer su baš tu snimane scene kultnog filmskog ostvarenja “Život je čudo”, postoji još jedna stanica koja se izdvaja.
Budući da je korišćena kao takozvana ukrsna stanica prilikom projekta ove zanimljive i za ono vreme, izuzetno inovativne železničke pruge, to je stanica “Jatari” poznata kao ona na kojoj nijedan putnik nije ušao u voz, niti iz njega izašao. Jednostavno, do dana današnjeg niko na toj stanici nije kupio kartu.
Vožnja muzejskim vozom “Nostalgija” danas je jedna od najatraktivnijih aktivnosti u kojoj mogu uživati posetioci obližnjih planina Tare i Zlatibora ili Mokre gore i Drvengrada. Pruga se proteže dužinom nešto većom od 15 kilometara i vožnja u oba smera traje oko dva i po sata. Izuzev uživanja u samoj vožnji, putnicima se nudi mogućnost i da uživaju u nestvarno lepoj prirodi predela kroz koje pruga prolazi .
(Ona.rs / “Obidjisrbiju” / “TO Užica” / “Serbia.com” )