• 0
 ≫ 

Kako je učiteljica Krista Mekolif izabrana da učestvuje u nesrećnom letu u svemir 1986. godine?

 ≫ 

Nastavnica društvenih nauka izabrana je među 11.000 kandidata da bude prvi civil u svemiru u "Čelendžeru" iz 1986. godine, koji je tragično eksplodirao pri poletanju

  • 0

Iako je Krista Mekolif  navikla da govori pred ljudima, tog 18. jula 1985. našla se u neverovatnoj situaciji, priznajući: „Nije često da učitelj ostane bez reči!"

Naime, nastavnica društvenih nauka iz srednje škole Konkord u Nju Hempširu, koja je predavala od 1970. godine, nije mogla da veruje da stoji u Ruzveltovoj sobi Bele kuće u Vašingtonu, sa tadašnjim potpredsednikom Džordžom H. V. Bušom koji ju je neposredno pre toga najavio da će upravo ona biti prvi civil koji će otići u svemir sa NASA-om.

- Još uvek nekako lebdim. Ne znam kada ću sići ​​na zemlju. A kada se taj šatl podigne, možda ću biti jedno telo, ali ću nositi 10 duša sa sobom - izjavila je tada presrećna žena za "Njujork tajms".

Entuzijazam i strast tada 36-godišnje majke dvoje dece, kako prenosi "Biography.com", učinile su je savršenim kandidatom za NASA-in inauguracioni program "Učitelj u svemiru", koji je predsednik Ronald Regan najavio u avgustu 1984. Ali ono što je trebalo da bude iskazivanje zahvalnosti prema prosvetnim radnicima Amerike, pretvorilo se u tragediju kada je svemirski brod "Čelendžer" zahvatio požar 73 sekunde nakon poletanja sa Kejp Kanaverala na Floridi 28. januara 1986. godine.

U padu letelice koja nikada nije stigla do orbite poginuli su Gregori Džarvis, Džudi Resnik , Dik Skubi, Ronald Mekner, Majkl DŽ. Smit, Elison Onizuka — i Mekolif.

U prvom programu ove vrste, NASA je primila više od 11.000 prijava — svaka na 11 stranica — od prosvetnih radnika koji su morali da rade puno radno vreme pet godina u osnovnim ili srednjim javnim ili privatnim školama i da ispunjavaju medicinske uslove. Prijave su sužene na 114 kandidata, po dva iz svake američke države, od kojih je zatraženo da prisustvuju jednonedeljnoj radionici u Vašingtonu, gde su učili o obrazovnim programima sa NASA-om i gde su bili intervjuisani od strane odbora. Deset finalista je zatim odvedeno u svemirski centar Džonson u Hjustonu na medicinske preglede, intervjue i brifinge, a konačni izbor je napravio administrator NASA-e Džejms Begs.

- Želim da demistifikujem NASA-u i letove u svemir - napisala je Mekolif u svojoj prijavi, dodajući da želi da vodi dnevnik kako bi „humanizovala“ svoja iskustva: - Želim da učenici vide i razumeju posebnu perspektivu prostora i povežu je sa sobom.“

Ljubav prema svemiru i pad "Čalendžera"

Učiteljica je mnogo ranije pokazala svoju ljubav prema letu u svemir. Nekoliko godina ranije, 1981, kada je prvi svemirski brod obleteo Zemlju, Mekolifova se pobrinula da njeni učenici vode beleške. Nakon što je NASA objavila izbor Mekolifove, po povratku iz Bele kuće, cela njena zajednica se okupila i dočekala učiteljicu kao heroja rodnog grada. Što se tiče Mekolifove, ona je svemirsku misiju videla kao šansu da ode na uzbudljivi izlet.

Ono što joj je teško palo je napuštanje porodice da bi otišla na opsežnu obuku u svemirskom centru Džonson u Hjustonu, Teksas, gde se uputila u septembru 1985, vraćajući se kući samo za praznike. Više nego bilo koje druga godine, 1986. je trebala da bude godina "spejs šatla", sa čak 15 planiranih letova, a učiteljicina misija, STS-51L, bila je prva u nizu.

Šatl je prvobitno trebalo da poleti 22. januara, ali je došlo do višestrukih odlaganja, što zbog rutinskih stvari, što zbog oluje, lošeg vremena i tehničkih problema.

Sudbonosnog 28. januara 1986. Mekolifini prijatelji i porodica, uključujući i njeno dvoje dece, sa zebnjom su posmatrali i čekali da spejs šatl "Čelendžer" poleti iz svemirskog centra Kenedi u Kejp Kanaveralu na Floridi. Njeni studenti u Konkordu su se takođe uključili sa ostatkom zemlje da gledaju svemirsku ekspediciju koja je trebala da uđe u istoriju.

Međutim, za manje od dva minuta nakon poletanja, šatl je eksplodirao i svi u njemu su poginuli. Šokirana nacija oplakivala je smrt sedam članova posade a Regan je kratko posle nesreće govorio o posadi kao o herojima. NASA je provela mesece analizirajući incident, nakon čega su utvrdili da su čvrsti raketni pojačivači bili glavni uzrok katastrofe. Nalazi su otkrili da je zaptivač pokvario raketni pojačivač, da je hladnoća uticala na O-prstenove i da je curenje izazvalo zapaljenje goriva.

Trajno nasleđe

Posle smrti, ovoj hrabroj prosvetiteljki uručena je Kongresna svemirska medalju časti, a kao omaž, po njoj je nazvan planetarijum u Konkordu, jedan asteroid i krater na Mesecu. Pored toga, osnovan je i Centar Krista Corigan Mekolfi na Framingam državnom koledžu, kako bi se nastavilo njeno nasleđe i podržalo unapređenje obrazovnih praksi širom regiona.

NASA je još tokom pripreme imenovala učiteljicu drugog razreda iz Ajdaha, Barbaru Morgan, koja je tada imala 33-godine, za Mekolifinu rezervu na letu, ukoliko postoji potreba da je zameni. Njih dve su zajedno trenirale u svemirskom centru Džonson od septembra 1985. do januara 1986. Učiteljice su obučene da služe kao stručnjaci za teret tokom leta, učeći sve, od toga kako da koriste televizijske kamere (koje bi Mekolifova koristila da vodi svoje virtuelne lekcije iz svemira) do upravljanja toaletima šatla. Takođe su iskusile i bestežinsko stanje na KC-135 i upoznale se sa kontrolama šatla i svetlima upozorenja kako bi se pripremile za sve što bi moglo da pođe po zlu.

- Shvatam da postoji rizik izvan našeg svakodnevnog života, ali me to ne plaši - izjavila je Mekolifova pre nego što se ukrcala na Čelendžer, naoružana za sreću plišanom životinjom svog devetogodišnjeg sina Skota, žabom po imenu Fligl.

Uprkos tragičnom gubitku i mračnoj tački u istoriji NASA-e, njena zamena je na kraju postala prva učiteljica u svemiru. Iako je program "Učitelj u svemiru" prekinut posle pada šatla, i Morgan se vratila učiteljskom poslul, dvanaest godina kasnije NASA ju je zamolila da se vrati na treninge, ovaj put ne kao civil, već da je obuče da postane astronaut. U avgustu 1998. počela je da trenira u Džonsonovom svemirskom centru i postala specijalista misije, a u avgustu 2007. konačno je stigla u svemir šatlom Endeavour, postavši prvi astronaut edukator koji je stigao u orbitu.

- Ako uopšte ne rizikujemo, ne idemo nigde - izjavila je pre leta.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona