Platila sam da se grlim sa potpunim strancima: Imala sam 77 godina i očekivala sasvim drugačije iskustvo

K. M.
K. M.  
  • 0

Ketrin Hiler, autorka koja se bavi temama uživanja, intimnosti i odnosa, odlučila je da iz radoznalosti ode na takozvanu „cuddle party“, odnosno okupljanje na kojem se ljudi grle i ostvaruju nežan fizički kontakt uz stroga pravila pristanka. O svom neobičnom iskustvu pisala je za „HuffPost“, a tekst je prvobitno objavljen u rubrici „HuffPost Personal“.

Hiler je tada imala 77 godina, bila je u dugogodišnjem braku i, kako sama kaže, smatrala je da nema razloga da ne bude „poželjna za maženje“. Ipak, ono što je očekivala i ono što ju je dočekalo u njujorškom potkrovlju bili su potpuno različiti.

U nastavku prenosimo njenu priču u celosti:

„Niko nije hteo da pođe sa mnom.

Kao autorka koja piše o uživanju, osećala sam da moram da iskusim „cuddle party“. Saznala sam za jedno takvo okupljanje u Njujorku, koje je obećavalo „toplo veče povezivanja, maženja i pristanka“.

Moj suprug Mark, sa kojim sam 25 godina u braku, rekao je da mu cela stvar zvuči „čudno“, a čak je i moja najhrabrija prijateljica samo napravila grimasu.

Zato sam kupila jednu kartu preko Eventbritea, kao da idem na sasvim uobičajenu zabavu, koncert ili predstavu.

„Cuddle party“ je društveni događaj na kojem učesnici ostvaruju dogovoreni, neseksualni fizički kontakt i nežnost. Barem tako ga je opisao moj novi najbolji prijatelj – ChatGPT-4.

Uprkos prilično bezazlenom opisu, već samo čitanje tih reči probudilo je moja čula.

Za 69 dolara, što je nekako zvučalo simbolično, trebalo je da se uskoro grlim sa potpunim strancima u jednom njujorškom potkrovlju.

Imala sam 77 godina. Prilično sam stara, ali sam veoma fit i mislim da sam prilično slatka. Moj muž kaže da sam najlepša žena na svetu, pa sam pretpostavila da sam sasvim dobra kandidatkinja za maženje.

Volim da se grlim, ali do tada sam se grlila samo sa ljudima koje dobro poznajem - momcima, muževima i svojim sinovima dok su bili mali.

Sada mazim svoje unuke, koje imaju tri i sedam godina, ali to traje kratko jer, osim kada su pospane, jednostavno ne mogu da miruju.

Retko sam osećala potrebu da se grlim sa prijateljicom, ali sada sam se zapitala kako bi bilo grliti se sa ženom. A šta ako su dve žene?

Mogućnosti su se širile.

Kako bi bilo grliti se sa dvojicom muškaraca i jednom ženom istovremeno?

Maženje podrazumeva grljenje, zagrljaje, privijanje, nežno dodirivanje. Nije seksualni odnos, iako bi lako moglo da postane nešto više – ali ne na „cuddle partyju“.

Na sajtu događaja jasno je pisalo da je okupljanje neseksualno, bez droge i alkohola i namenjeno isključivo punoletnim osobama.

Postojao je i spisak pravila. Između ostalog: „Ne morate da se mazite ni sa kim... nikada“, kao i: „Morate da tražite dozvolu i dobijete usmeno DA pre nego što nekoga dodirnete. Budite što precizniji u svom zahtevu.“

Pre nego što počnemo da se grlimo, trebalo je da imamo jednosatnu radionicu o pristanku.

Pristanak je važan, naravno, ali pitala sam se zašto je za tako jednostavan koncept potreban čitav sat razgovora. Brinula sam da će nam zbog toga ostati manje vremena za glavnu aktivnost.

Na sajtu su savetovali da ponesemo udobne pidžame, nikako donji veš, i naglasili da pidžame moraju ostati na nama tokom celog događaja.

Želela sam da obučem svoje najbolje pidžame – tirkiznoplave, ukrašene belim detaljima. Ali bile su kratke i možda previše otvorene, a ruke i noge bi mi verovatno bile hladne. Zato sam izabrala duge.

Ispostavilo se da je to bila mudra odluka jer je prostor bio prilično hladan.

Danima pre događaja zamišljala sam kako će sve izgledati.

U glavi sam stvarala senzualni raj - blistavu baštu u kojoj se privlačni i otvoreni ljudi razigrano prepliću.

Neko bi mi mazio kosu. Ja bih nekome milovala rame. Neko drugi bi bio priljubljen uz moja leđa.

Moji novi prijatelji i ja bili bismo tik na granici između nežnosti i nečeg više, a ta uzdržanost činila bi sve još uzbudljivijim.

Uživanje u javnosti sa potpunim strancima!

Čitav senzualni karneval!

Kakva me radost čekala!

U poslednjem trenutku, dok sam pakovala pidžamu, Mark je rekao:

„Možda ipak pođem sa tobom.“

Ali tada je događaj već bio rasprodat.

Tako sam otišla sama, baš kao što sam 15 godina ranije sama otišla na Burning Man. I kakvo je to tek bilo iskustvo!

Ova konkretna „cuddle party“ organizacija držala se prilično diskretno. U predvorju zgrade nije bilo nikakvog znaka koji bi pokazivao da se događaj održava unutra, a adresu u finansijskom delu Menhetna dobila sam tek neposredno pre početka.

Kada sam ušla u lift, unutra je već bio jedan mladić koji je pritiskao dugme za sprat na kojem se održavala zabava.

Ako je inače neprijatno deliti mali lift sa potpunim strancem, klimnete glavom u znak pozdrava, ali se uglavnom zatvorite u svoj svet, sada je bilo dvostruko neprijatno.

Oboje smo išli na „cuddle party“.

A uskoro ćemo možda biti fizički bliski.

Dok smo se penjali, izbegavali smo da se pogledamo.

Vrata lifta otvorila su se direktno u potkrovlje.

U malom predvorju bilo je mnogo ljudi koji su čekali red za jedino kupatilo. Žena sa spiskom me je prijavila, a zatim sam otišla u veliku prostoriju.

Oko 30 ljudi izležavalo se na sofama, futonima i jastucima.

Otišla sam iza paravana, presvukla se u pidžamu i pridružila ostalima.

Bila sam impresionirana rasnom raznolikošću ljudi, baš kao što bih i očekivala u Njujorku.

Većina je bila u tridesetim i četrdesetim godinama. Videla sam nekoliko ljudi u dvadesetim i dvoje ili troje približno mojih godina.

Jedna žena je došla sa ćerkom koja je izgledala kao da ima oko 45 godina.

Voditelj događaja, koji je imao proćelavu glavu i sedu bradu, takođe je izgledao kao da je mojih godina, što me je umirilo.

Ćaskala sam sa njim dok su pristizali novi ljudi i čekali smo da program počne.

Bio je ljubazan, entuzijastičan i srdačan.

Godinama se bavio ovim poslom i rekao mi je da je i njegov otac voditelj „cuddle party“ događaja.

Brzo sam izračunala.

To je značilo da njegov otac mora imati najmanje 90 godina.

Kako lepo što još uvek radi, pomislila sam.

„Koliko godina ima vaš tata?“ pitala sam ga.

„73“, odgovorio je.

Shvatila sam da čovek za kog sam mislila da je mojih godina zapravo mora imati četrdesetak.

Kako sam mogla toliko da pogrešim?

Možda sam se toliko varala i u vezi sa mnogim drugim stvarima.

Pogledala sam po prostoriji pokušavajući da procenim ko je privlačan, a ko nije.

Par koji je sedeo najbliže meni definitivno je bio atraktivan, ali većina ljudi u prostoriji izgledala je prosečno.

Bilo je nekoliko učesnika za koje sam pomislila da bi ih većina ljudi rado odabrala za partnera, nekoliko onih koje verovatno niko ne bi jurio, i oko 20 ljudi između te dve kategorije.

Delovalo je da je broj muškaraca i žena približno jednak, a nekoliko učesnika verovatno se identifikovalo kao LGBTQ+ osobe.

Iako je na sajtu pisalo da se očekuje stroga tačnost i da će vrata biti zaključana tačno u 19 časova, čekali smo još pola sata da pristignu oni koji kasne.

Dok smo čekali, nisam mogla da ne primetim koliko je prostor bio zapušten.

Volela bih da su organizatori angažovali servis za čišćenje ili iznajmili neki bolji prostor.

"Još više me je uznemirio ogroman prozor na južnom zidu"

Nije imao ni zavese ni roletne, pa su ljudi iz viših spratova zgrade preko puta mogli direktno da gledaju unutra.

Bilo ko sa teleobjektivom mogao je da nas vidi i fotografiše.

Konačno smo napravili krug dobrodošlice i počela je radionica.

Učili smo kako da tražimo pristanak i kako da ga odbijemo.

Radili smo vežbe u kojima smo tražili određenu vrstu dodira, a druga osoba bi nas odbila. Zatim smo menjali uloge.

U početku mi je sve to delovalo pomalo smešno.

Ali vežbe su zapravo imale smisla.

Pomogle su nam da se opustimo i da naučimo kako da tražimo i odbijamo maženje, ali i kako da prihvatimo odbijanje.

Pomogle su nam da otvoreno izgovaramo svoje zahteve i odgovore, bez straha.

Shvatila sam da bi ovo iskustvo moglo da nam koristi i daleko izvan situacije u kojoj se grlimo sa strancima.

Ono što mi je u početku delovalo kao dosadan uvod u veče zapravo me je učilo korisnoj veštini.

Naravno, tu je bio i uobičajeni rečnik radionica na kojima sam ranije bila.

Bili smo u „sigurnom prostoru“.

Soba je bila naš „kontejner“.

Trebalo je da poštujemo granice drugih ljudi.

Trebalo je da budemo svesni trenutka.

A ja bih, verovatno, trebalo da vežbam i da manje osuđujem druge.

Konačno se radionica završila.

Kao što je sajt obećao, imali smo nekoliko sati za slobodno maženje, razgovor, opuštanje, grickanje ili jednostavno druženje.

Nisam želela da jedem grickalice niti samo da sedim i ćaskam.

Čežnjivo sam pogledala prema privlačnom paru koji je sedeo blizu mene kada sam stigla, ali sada su bili dalje i okrenuti u drugom pravcu.

Da li sam bila paranoična ili su namerno izbegavali kontakt?

Pogledala sam na drugu stranu.

Niko me nije gledao niti mi mahnuo da priđem.

Ali vežbe su mi dale hrabrost.

Prišla sam osobi koja je sedela najbliže meni, visokom muškarcu od oko 35 godina.

„Mogu li da vas pomazim po podlaktici?“ pitala sam.

Pristao je.

Pomazila sam ga po podlaktici.

Nije bilo naročito prijatno i nije dovelo do nekog daljeg kontakta.

Posle nekog vremena zahvalila sam mu se i prišla ženi koja je pristala da joj pomazim obraz.

Moje molbe nikada nisu bile odbijene.

Ali niko nikada nije pitao da dodirne mene.

Posle otprilike pola sata počela sam da se osećam – da parafraziram Noru Efron – kao zidni cvet na večeri za maženje.

Primetila sam da se mnogi ljudi uopšte nisu mazili.

Samo su nespretno razgovarali.

Mislim da je odsustvo alkohola, a u mom slučaju i marihuane, dodatno otežavalo druženje.

Možda su ljudi koji prvi put dolaze na ovakve događaje jednostavno previše sputani.

Na kraju sam završila na klupi pored druge žene kojoj je ovo takođe bio prvi put.

Bila je Nemica, otprilike mojih godina.

Razgovarale smo o sebi.

Rekla sam joj da sam srećno udata.

Ona je rekla da traži partnera i pokazala mi svoje „kartice za upoznavanje“, koje je proaktivno davala muškarcima koji bi joj se dopali.

Divila sam se njenoj smelosti.

Na karticama su se nalazili samo njeno ime i broj telefona.

Rekla je da ne želi da potencijalni partneri pretražuju internet u potrazi za informacijama o njoj.

Volela bih da sam je pitala zašto.

Nije želela mejlove.

Želela je pozive.

Želela je glas.

Želela je pravu povezanost.

Došla je na „cuddle party“ zbog fizičkog kontakta, a ipak, kao možda polovina ljudi u prostoriji, nije se mazila.

Razgovarala je.

Možda smo ona i ja mogle da se grlimo.

Ali tada mi to nije palo na pamet.

Umesto toga, krenula sam prema krekerima i siru.

Videla sam da se neki ljudi ipak maze.

Nekoliko njih sedelo je na tepihu i grlilo zgodnu ženu od oko 30 godina.

Ali ja nikada nisam bila deo takve grupe.

Nisam videla nikoga koga sam želela da zagrlim, a ni meni niko nije delovao naročito željan da me zagrli.

Moja zamišljena, raskošna bašta počela je da se suši i vene.

Ili sam možda samo ja počela da venem.

Da li je neko iskustvo zaista uzbudljivo kao što su naše najlepše fantazije?

Možda jedino roditeljstvo i unuci.

A šta sam uopšte očekivala?

Da ću ja, baka, doći na ovu zabavu i postati glavna zvezda večeri?

Moj muž mi je svojim obožavanjem dao pomalo smešno visoko samopouzdanje.

Iskrala sam se pre završnog kruga.

„Moram da stignem na voz“, rekla sam na vratima i tako otkrila da sam zapravo žena iz predgrađa.

Odjednom sam jedva čekala da se vratim čoveku koji će me zagrliti kad god poželim.

Mark je spavao kada sam se uvukla u krevet.

Bio je okrenut leđima prema meni, što mi odgovara.

Privila sam se uz njegova leđa i prebacila jednu nogu preko njega.

U snu je uhvatio moje stopalo.

Bila sam kod kuće.

Nekoliko dana kasnije dobila sam poruku od Nemice.

Dobila je kovid i pitala me kako se osećam.

Bilo bi ironično da sam se zarazila kovidom upravo na zabavi za maženje, a da se tamo praktično nisam ni mazila.

Ali nisam dobila kovid.

Primila sam buster dozu i bila sam dobro.

Jedino što sam ponela sa „cuddle partyja“ bio je udarac na sujetu.

A čak i od toga sam već počela da se oporavljam.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: TSC slavio protiv Jedinstva sa Uba u ludom meču Prve lige Srbije

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona